Predizborno je vrijeme i već mjesecima traju stranačke aktivnosti u kojima se ne biraju riječi, optužbe i podmetanja na račun političkih protivnika. Izmišljaju se slučajevi, smišljeno se blati, još se žešće uzvraća i prijeti a da se jedva što kaže o vlastitim programima.
Tako i prije nego što je počela službena izborna kampanja već unaprijed možemo znati tko će što reći, koga će i kako napasti, kojim će se metodama služiti – užasno predvidivo i podcjenjivački u odnosu na nas koji smo, eto, samo biračko tijelo. Stječe se dojam da političari demokraciju okreću protiv nas. Dobar dio njih vjerojatno sebe i ne čita i ne gleda pa misle da smo, valjda, svi zaglupljeni.
Ta zastrašujuća lakoća blaćenja i to promišljeno obezvređivanje postalo je, eto, naša demokratska stečevina. A još nismo ni ušli u izborno razdoblje. Kako izdržati te prljave igre? Ovo nije pledoaje protiv političara i politike, već neka vrsta poziva da budu pošteni prema protivnicima i neka ne podcjenjuju birače.
U Velikome smo tjednu, uspoređujemo se i učimo. A mnogo toga iz javnog života u nas sliči davnim nečasnim radnjama prema Isusu. I Veliko vijeće, i tuđinska vlast, i podijeljeno vodstvo, i svjetina koja se huška... Sve je tu. Ali tko je i gdje je Isus?
