Hrvatska kao da postaje “zemlja smijeha i zaborava”, pa i zemlja paradoksa i apsurda. U Zagrebu predsjednik Ivo Josipović gosti tročlano predsjedništvo Bosne i Hercegovine, u kojemu je i Hrvat Željko Komšić, a umjesto Josipovića i Komšića, da su Hrvati u BiH neravnopravni, kaže Srbin – Nebojša Radmanović! Istodobno, s tim činom na tzv. visokoj političkoj razini traje i drugi hrvatski apsurd, ali na običnoj svakodnevnoj, pučkoj razini. Već se danima priča i prepričava hoće li srpska megazvijezda Ceca Veličković doći u Zagreb i pjevati u Maksimiru! S nešto ironije i pretjerivanja moglo bi se reći da se o ustavnoj hrvatskoj obvezi bavi Srbin, a o raspoloženju Hrvata Arkanova udovica!
Od kada se pročulo da bi Ceca Veličković rado došla u Maksimir miješaju se suprotne emocije. Jedni se osmjehuju, drugi negoduju. No usprkos suprotnim raspoloženjima, od Cecina planiranoga koncerta izgleda ipak neće biti ništa. Barem za sada. U otklonu spram Cecina zagrebačkog gostovanja za sada su složni i liberalni i manje liberalni. Ceca Veličković jest srpska estradnjačka i nacionalna ikona – ali ona nije samo popularna pjevačica. Ona je bila i suprugom zloglasnoga Željka Ražnjatovića Arkana. I to je postala kada se i van Beograda pročulo za Arkana. Njegovom gospođom ona nije postala dok je on bio samo beogradski kriminalac i vođa delija. Za njega se udala kada je navijačke horde odveo u rat protiv Hrvatske, kada je postao ratni vođa. I da apsurd bude potpun, Arkanova je udovica trebala pjevati baš ondje gdje joj je muž s delijama zapravo i počeo rat!
Dolazak Cece Veličković u Zagreb bilo bi ujedno nepravedno, nemoralno i nepošteno spram onih časnih srbijanskih pjevača i pjevačica koji su bili protiv rata i koji su se protivili srpskoj agresiji na Hrvatsku. S Cecinim dolaskom u Zagreb bila bi poništena i razlika među njima. A poslije Arkanove udovice na hrvatske bi pozornice jednako mogao doći i Bora Čorba! Predviđanja su da bi Ceca napunila Maksimir. I da bi to uglavnom bila mlađarija željna istočnjačkog folka, tj. srbijanskih narodnjaka. Tko odgaja tu mladež kiča i narodnjaka? To je hrvatski problem. Mlade ne treba učiti da mrze i preziru, ali bi ih se moralo učiti da znaju. I prepoznaju. Bez toga znanja i nacionalnog pamćenja i Cecu im se može podmetnuti kao apolitičnu estradnu heroinu. Nakon njezina eventualnoga “osvajanja Zagreba” valjda bi slijedili samo još veći apsurdi. Vojislavu Šešelju bi se možda moglo obnoviti članstvo u udruzi hrvatskih filozofa, a Dobricu Ćosića proglasiti počasnim hrvatskim akademikom!
Što je u usporedbi s mogućim hrvatskim apsurdima gostovanje Tereze Kesovije u Beogradu i njezin: “Prijatelji stari, gdje ste?” Jest da je rekla da nikada neće kročiti u Srbiju, ali čovjek svašta kaže. Za razliku od Tereze, Ceca to za Hrvatsku nikada nije rekla. A i nju bi u Zagrebu slušali oni koji je vole. To su ovdašnji Cecini fanovi, koji bi vjerojatno i ispunili tribine stadiona na kojemu je njezin Arkan započeo rat. U Hrvatskoj se sve brzo zaboravlja, pa očito i to. Tako se brzo zaboravilo i da je ustavna obveza Hrvatske da se brine o Hrvatima u BiH. Kako se brinula, vidi se i po apsurdu nad apsurdima, odnosno da hrvatskoga predstavnika u državnome predsjedništvu može izabrati drugi narod, a ne sami Hrvati! I gotovo ništa manje apsurdno da o hrvatskoj ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini na zagrebačkim razgovorima Hrvati šute – a da na nju podsjeća Srbin!
Hrvatskim paradoksima i apsurdima kao da nikada kraja. Cecin mogući dernek u Maksimiru i večera na Pantovčaku vjerojatno su samo posljednji u toj hrvatskoj zbirci. Jesu li i zadnji?
To je profesor rođen u Boki Kotorskoj. Što i o Čemu piše? Piše istinu.Kad pročitaš par njegovih knjiga moguće da ti se svjetonazor promijeni.