Kao gorivo iz obnovljivih izvora energije, biodizel je budućnost u
pogonu motornih vozila. Još 2001. hrvatska je Vlada izradila projekt
uvođenja biodizela kao ekološki prihvatljivijeg goriva koji do danas
nije daleko dogurao.
Biodizel kao aditiv
Doduše, 2006. proizvodnju biodizela počela je tvornica Modibit u Ozlju,
a nedugo nakon nje tvornica Vitrex u Virovitici. Ali obje danas
proizvode samo približno 25.000 tona biodizela godišnje, što u ukupnoj
godišnjoj potrošnji goriva u Hrvatskoj (oko dva milijuna tona) čini
samo kap u moru. Po preporuci EU, do 2010. godine sve članice bi
trebale imati 5,75 posto biodizela u ukupnoj potrošnji goriva, a do
2020..
Unija svojim članicama uvjetuje zamjenu čak 20% tradicionalnih goriva
biodizelom i Hrvatska je načelno prihvatila te smjernice. Do 5 posto
biodizela kao dodatak eurodizelu u EU nije potrebno ni označavati, nego
se to tretira kao aditiv koji poboljšava mazivost goriva, a na
automobilima nije potrebno raditi nikakve preinake ni ako se u
eurodizel pomiješa 20% biodizela.
I veliki igrači su brzo namirisali mogućnost profita, a Ministarstvo
poljoprivrede povećalo je poticaje proizvođačima uljane repice. Ideja
je bila povezati plodne slavonske ravnice i moderna postrojenja za
proizvodnju biodizela, ali od toga zasad nema ništa. Varaždinska tvrtka
Biona pred dovršetkom je prilagodbe postrojenja bivše koprivničke
tvornice Kvasac, u kojoj namjeravaju proizvoditi 100.000 tona biodizela
godišnje.
Pogone su namjeravali pokrenuti već u travnju, ali spor postupka
dobivanja potrebnih dozvola i financijska kriza odgodili su početak 8,5
milijuna eura vrijednog projekta.
– Tehnološki smo spremni i nadamo se početku proizvodnje do kraja
godine. U Hrvatskoj se godišnje proizvede 18.000 tona uljarica, a samo
za jestivo ulje ih je potrebno 50.000 tona. Osim što ih se ne proizvodi
dovoljno, uljarice su u nas preskupe, pa ćemo sirovinu uvoziti – kaže
tehnolog Bione Bojan Ribić.
Iz tvornica - tišina
Još potkraj 2006. u Vukovaru je položen kamen-temeljac za gradnju
tvornice tvrtke Europa mil, kapaciteta 40.000 tona godišnje. Europa mil
je lani prodan ruskom naftnom divu Lukoilu, a tvornica još nije počela
raditi.
Prije godinu dana Bio-adria, tvrtka kći zagrebačke Ingre, potpisala je
sporazum s Lučkom kapetanijom Slavonski Brod o gradnji 58 milijuna eura
vrijedne tvornice na njihovu zemljištu, gdje će se godišnje proizvoditi
150.000 tona biodizela. Iako su dovršetak najavili za kraj prošle
godine, to se nije dogodilo.
Recept iz garaže: Kako napraviti biodizel
– nabaviti rabljeno jestivo ulje iz restorana (besplatno ili za 50 lipa
po litri, koliko neki traže)
- profiltrirati ulje kroz dva sloja gaze i nakon toga običnom vodenom
pumpom (250 kuna) usisati pročišćeno ulje te dodatno filtrirati kroz
filtar od 20 mikrona (100 kuna) koji je spojen s pumpom
- ulje prokuhati kako bi se izbacila voda
Slijedi kemijski dio koji traži povećan oprez:
- pomiješati natrij hidroksid u metanol (pola sata miješati i dobiveno
uliti u ulje zagrijano na 60 Celzijevih stupnjeva). Na 10 litara ulja
potrebno je uliti 2 litre metanola i 35 grama natrij hidroksida
– sve zajedno miješati još sat vremena i uliti u bačvu te ostaviti da
odstoji 12 sati
- ispustiti talog s dna bačve. Ostatak je čisti biodizel spreman za
točenje u automobil
Računica za 1 litru:
- 1 litra jestivog rabljenog ulja - 0,5 kn
- 0,2 litre metanola - 3,2 kn
- natrij hidroksid - 0,06 kn
ukupno: 3,6 kn za litru biodizela
Osobno iskustvo:
Autor recepta kao jedini nusproizvod navodi miris friteze iz ispuha.
Prije je vozio VW Jettu 1.6D, a sada na vlastiti biodizel vozi Vw
Passat 1.9 TDI iz 2002. godine.
