Ribarenje na Jadranu i Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) dvije
su različite kategorije. Isto tako dvije su potpuno različite
kategorije talijanski, francuski i ini zaštićeni pojasovi zemalja EU od
ribolova. Oni koji brkaju dvije stvari, to čine ili namjerno ili zbog
neznanja, ali u svakom slučaju ne prenose cijelu istinu o tom pitanju
isto kao što pogrešno pripisuju Hidajetu Biščeviću “zasluge” za tzv.
sporazum Hrvatske, Slovenije i Italije potpisan u Bruxellesu 2004.
kojim se primjena ZERP-a ne odnosi na zemlje članice Unije.
Odluku o izuzeću zemalja EU iz ZERP-a donio je Sabor i ona točno glasi:
“Za zemlje članice EU primjena pravnog režima zaštićenog
ekološko-ribolovnog pojasa RH započet će nakon sklapanja Ugovora o
partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Hrvatske”
(prihvaćena: 3. lipnja 2004., potpis: predsjednik Sabora Vladimir
Šeks). Biščević je samo tu odluku Sabora pokazao u Bruxellesu, što su
Europska komisija, Italija i Slovenija potpisom primile na znanje.
Hrvatska nije mogla donijeti drukčiju odluku jer ekološka zaštita mora
ne ide pod ruku s pitanjem ribolova. Evo što je, na primjer, prihvatila
Italija, koju optužuju za donošenje zakona o zaštiti mora, a Hrvatskoj
priječi ZERP. Talijanski parlament prošle je godine izglasao zakon koji
je stupio na snagu ove godine i kojim se Italija prilagođava zakonima u
ostalim europskim zemljama vezano uz ekološku zaštitu mora.
Kako je Francuska u travnju 2003. donijela zakon o ekološkoj zaštiti i
jurisdikciji nad morem, i Italija je izglasala zakon kojim se na 12
milja proširuje teritorijalno pravo, odnosno zakoni o zaštiti mora,
posebno vezano uza zagađivanje iz brodova. Zakon ima dva članka s
ukupno osam paragrafa u kojima se, uz ostalo, poziva na konvenciju
UNESCO-a iz 2001., te se kaže kako se vanjske granice zone određuju
dogovorima sa susjednim zemljama. U zadnjem paragrafu tog zakona stoji
kako se on ne odnosi na ribolov. To je sve.
Dakle, zakon se ne odnosi na ribolov, jer je to gospodarska grana za
koju se primjenjuju drugi zakoni. Od Hrvatske se samo traži, a što je
zapravo saborskom odlukom iz 2004. i učinila, isključivanje pitanja
ribarenja iz zakona o ekološkoj zaštiti. U okviru pregovora o
različitim kvotama, od proizvodnje mlijeka do proizvodnje pilića, jaja,
maslaca... zemlje EU utvrđuju i kvote o izlovu šparića, srdelica,
škampa... Svaka zemlja članica EU može zatražiti uvođenje
ribolovostaja, čak i u drugoj zemlji.
Nitko ne brani Hrvatskoj da u pregovorima o kvotama izlova ribe u
Jadranu zatraži moratorij ili mnogo manji izlov ili pak što drugo, pa i
kako jedino hrvatski ribari mogu loviti u hrvatskim vodama. Ali,
nemojmo miješati kruške i jabuke, ZERP i ribolov, jer bismo uskoro
mogli kazati i kako ZERP štiti divljač u hrvatskim šumama od inozemnih
lovaca.
U POVODU
