ROLEKSOVCI Romulus Whitaker nije samo istraživač života u tropskim šumama zapadne Indije nego je i promotor čuvanja vrsta

Zmajevi: Ljudi ih uništavaju iz straha, dok ih ne nauče voljeti

15.02.2009.
u 10:39

Romulus Whitaker danas ima 66 godina i pristaje da ga zovu Zmaj. Prihvaća taj nadimak iskovan u Indiji.

On je Amerikanac rođen u New Yorku, a može ga se posjetiti na web stranicama http://draco-india.com. Još je kao dječak gmazove i vodozemce donosio kući. Sa sedam godina s majkom i očuhom preselio se u Indiju, a njezino je užasavanje dječakovim hobijima u zemlji s mnoštvom vrlo otrovnih vrsta dobilo novu dimenziju.

Dječak od 66 godina
A gospodin koji danas ima pomalo vikinški izgled (naslijeđen od majke Šveđanke) s lica na kojemu je život ostavio nemilosrdan trag proživljenoga još ne skida osmijeh. Ostao je dječak.

– Doista, nikad me nije napustila radoznalost da otkrijem zašto ta čudna bića čine to što čine – govori Romulus koji je zauvijek ostao u Indiji i proputovao je, naučio lokalne jezike, napisao osam knjiga, više od 150 znanstvenih članaka i snimio 23 dokumentarna filma o životinjama koje gmižu, pužu i ponekad plivaju, a najhvaljeniji mu je dokumentarac “Kraljevska kobra” za National Geographic.

– Moram priznati da me u pustoši te napučene zemlje, koju nemilosrdno pogađaju nesreće i glad, a ljudi se odupiru na sve načine da prežive, fascinirao život koji, nemoćan pred svime, polako nestaje – kaže Whitaker.

Jedan je od prvih prirodoslovaca koji je shvatio i istaknuo važnost očuvanja životinjskih staništa da bi se očuvale vrste, a i sam čovjek među njima.

To mu je iskustvo donijelo i prestižnu ulogu savjetnika UN-a za divljinu, što mu je omogućilo da istraživački proputuje Bangladeš, Mozambik, Papuu Novu Gvineju, Maleziju i Indoneziju.


Draco dussumieri, rijedak leteći gušter iz podreda legvana, postao je svojevrsni zaštitni znak ljubitelja prirode Zapadnih Gata

Ljudi su jednako važni
Osim mnoštva novih vrsta koje je otkrio i opisao, shvatio je da svugdje vlada podjednak nesklad između siromašnih ljudi i prirode.

Međutim, nikad nije za ljubav prirode stajao na strani snage države, a protiv malih ljudi. Narod Irula iz države Tamil Nadu oduvijek je živio od prodaje zmijske kože, a prije nego što je lov zabranjen, pomogao im je da nauče živjeti od mnogočega drugog.

Osnovao je osam istraživačkih centara na Nikobarskom i Andamanskom otočju te u planinskom lancu Zapadni Gati gdje su goleme kišne prašume. U tim centrima poučava mlade istraživače, a svi suradnici i volonteri iz centara surađuju s lokalnim školama na uklanjanju straha od gmazova tako da ih ljudi upoznaju i zavole.

Želite prijaviti greške?