Do sada smo se tisuću puta uvjerili da hrvatska politička elita nije posebno sposobna i pravdoljubiva. Vukovarsko loptanje s ćirilicom otkrilo je još jednu njezinu karakternu crtu koja je vrijedna svakog prijezira. Svojom gromoglasnom šutnjom o vukovarskim prijeporima premijer Zoran Milanović, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i šef oporbe Tomislav Karamarko nesvjesno su otkrili da u njima spava demon kukavičluka koji pomiješan sa željom za vlašću pod svaku cijenu daje zapaljivu smjesu koja može imati gori učinak na hrvatsko društvo nego eksplozija cijanida na kvalitetu zraka u kineskom gradu Tianjinu o kojemu ovih dana bruje svjetski mediji.
Zanimljivo je da se sve troje poziva na lik i djelo Franje Tuđmana, kojemu se nikako ne može zamjeriti da se bojao donositi odluke. Nije se skrivao iza neuvjerljivih fraza nego je preuzimao odgovornost pa “kom opanci, kom obojci”. I to je točka na kojoj se razlikuju državnici koji znaju, hoće i mogu plivati protiv struje i politički činovnici kojima je svaki, ama baš svaki potez kalkulantski. Kada se tome doda i činjenica da smo praktično ušli u predizbornu kampanju, onda se stvari ogoljuju do kraja. Premijer Milanović vrlo dobro zna da je odluka Gradskog vijeća Vukovara protuustavna te da će sigurno pasti na Ustavnom sudu. Kada je Ustavni donio odluku o ćirilici izričito je naveo da Vukovarci trebaju sami definirati na kojim javnim institucijama treba biti i ćirilica. Pritom su trebali voditi računa o prilično napetim međunacionalnim odnosima, ali nije sporno da Srbi imaju pravo na svoje pismo. Premijer nije reagirao jer predizborno kalkulira da će ga oporba optužiti da je zaštitnik Srba te da mu to može štetiti u predizbornoj kampanji.
Prilično sam siguran da bi Tuđman u ovoj situaciji uvažio neke zahtjeve Srba jer bi na taj način ojačao hrvatsku državu. A time bi osigurao legitimitet da zauzme oštriji stav prema nekim idejama koje se pojavljuju među političkim vođama Srba. Tuđmanov nasljednik na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko također šuti iako je, da je htio, mogao “nagovoriti” gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu da pokaže malo više političkog sluha. Nije to napravio zato što je HDZ-ova strategija za parlamentarne izbore problematiziranje “agresorske ćirilice”, što uvijek donosi solidan postotak glasova. Pritom uopće ne mislim da je Karamarko srbomrzac, nego samo ćirilicu koristi kao dobar predizborni adut. Problem je u tome što je to vrlo opasna igra s vatrom koja može izmaći kontroli i dovesti do novih podjela i mržnje. Ako dođe na premijersku poziciju, koja mu je nadohvat ruke, Karamarko će, gotovo sam siguran, biti vrlo blagonaklon prema Srbima. Jednim dijelom i zbog “grižnje savjesti” što je koristio žestoku retoriku u kampanji. Vrlo brzo će zašutjeti i paljba medija i novinara koji su bliski HDZ-u. Dok Karamarka i Milanovića možemo još i razumjeti jer je veliki ulog u pitanju, šutnja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o ćirilici u Vukovaru potpuno je neshvatljiva. Šefica države mora imati jasan i odlučan stav o problemu koji se tiče Srba u Hrvatskoj, a ne čekati odluku Ustavnog suda. Lider mora biti na čelu, a ne na začelju kolone.
Gori od hrvatskih čelnika samo je predstavnik Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac koji svojim isključivim, netaktičnim i vrlo često iritantnim nastupima samo dolijeva ulje na vatru i u konačnici najviše štete nanosi Srbima u Hrvatskoj. Možda je i vrijeme da Srbi razmisle o nekom novom lideru koji nije toliko opterećen prošlošću.
>> 'Zamislite situaciju da je netko u Jasenovcu '46. rekao da latinica ne smije biti u upotrebi'
šute oni i o pupovčevoj "haubici" pa ih za to ne prozivaš?!... zašto?