Baš sam pohvalila političare kako su shvatili da se s
medijima ne komunicira povišenim tonom, ljutnjom,
prijetnjama, ucjenama i pokudila različite tvrtke i njihove
marketinške agencije koje se služe baš tim
metodama, kad ovih dana čitam o neshvatljivim postupcima
požeškog župana Zdravka Ronka.
Požeški su se novinari, kad već nisu imali kamo, požalili
javnosti da “župan, županijska i gradska uprava selektivno
obavješćuju redakcije o događajima od javnog
interesa...”, te da sve redakcije “...nemaju jednak
tretman kada je u pitanju dostupnost informacijama, nego ih župan često
naziva i vrši pritisak”. Sve mi je konkretnije
objasnila Ljilja Marić, Večernjakova novinarka s bogatim iskustvom u
hrvanju s požeškim moćnicima, koja je do prije stanovitog
vremena protiv sebe imala tajkuna Vladu Zeca udruženog s
bivšim županom Antom Bagarićem.
Dakle, na sjednice Poglavarstva pozivane su samo neke redakcije i samo
neki novinari, dakako, naklonjeni županu. Odabir ide tako daleko da
poziv za sjednicu Poglavarstva ne stiže na adresu redakcije, niti na
ime novinara kojeg je redakcija odredila da prati taj sektor, nego na
ime novinara za kojeg župan zna da će “dobro”
izvijestiti. Ali, kako novinari uvijek sve doznaju, brzo su razotkrili
županove metode i odlučili da na sjednice ne idu ni podobni novinari,
znači, ne ide nitko. A posljedice? Neobaviješteni građani.
Ronko ne samo da bira novinare nego, tamo gdje može, i
“uređuje” vijesti. Nedavno je u Pakracu održana
svečanost na kojoj su bili i govorili mnogi političari, pa i ministrica
Kosor, na primjer. Na Županijskom radiju Požegi emitirana je samo
Ronkova izjava, ne zato što je on jedini nešto
pametno rekao, nego zato što su Županija i Grad Požega
vlasnici tog radija, a javna je tajna da župan tu vedri i oblači. Očito
župan ni u vijestima ne trpi konkurenciju. Kada mu se, na primjer, u
Večernjaku nešto ne sviđa, kaže Ljilja Marić, Ronko se hvata
za telefon, govori kako je ljut na Večernji i kako razmišlja
hoće li prekinuti komunikaciju s nama.
Mogu zamisliti kako se kolegica Marić dobro zabavlja kada čuje takvo
što.
Ovaj mi primjer govori da sam prošlog tjedna trebala biti
preciznija i naglasiti kako su političari na državnoj razini
“dječji vrtić” u pokušajima utjecanja na
medije u odnosu na gospodarstvo. Oni na nižim razinama još
ništa nisu shvatili niti naučili. Svim predizbornim
nervozama unatoč.
Otvorena vrata
