Zamislio sam da imam prijatelje. Raspršio njihova kozmička
lica u eteru. Rasplinuo se s njima. Zamislio sam da imam prijatelje.
Mnoštvo jedno. Dao sam im lica od kilobajta, kosu spleo u
megabajt, treptaje odaslao udarcima bitova. Moji krasni prijatelji.
Dobri prijatelji. Samo moji. Moji.
Renato je visok, na prvu loptu rekli bi košarkaš,
ali bili bi u krivu. On sjedi uz more i pije pivo. Sunce mu grije
tabane. Sjena palme ispisuje svoje ime po njegovoj toploj koži. Vruće
je, a pivo je hladno. Godi mu. Pivo mu godi, vrućina ne. Vrućinu
pokorava pivom.
Sanja je prava mačka. Liže sladoled kao da joj je to posljednji put.
Uživa. Polijepila je po sebi poglede slučajnih gledača s
predumišljajem. Ona voli Gucci i Lacosta. Gledači isto.
Sanja nesvjesno obožava telefonirati u nedogled. Kada bi se njeni
telefonski razgovori naslagali jedni na druge, na hrpu, dobio bi se
toranj visine dva prosječna leta avionom.
Teuta boji kosu. Boje su kapnule u njen život i nema tog Pervola koji
bi ih otkrutio i zameo im trag. Frizerka joj je ujedno i najbolja
sestra, a četvrtkom i prijateljica. Obje studiraju ekonomiju i vole
šoping u popodnevnim satima. Najdraži film im je bio
“Terminator”, a Teuta se nedavno predomislila i
odlučila za “Umri muški” 4. Ne jedu
kokice u kinu.
Petar kuha. Eksperimentalni uzorci jela završavaju u želucu
mačka Keksića. Keksić se boji susjedova fikusa i loše spava
ako pije prije lijeganja. Najdraže mjesto za obavljanje nužde, iza bora
u dvorištu, koristi od malih nogu. Petar mu pušta
Chopina kada dođe s posla, a onda zajedno čitaju Lenjinovu
ostavštinu. Jednom je Petar u skladištu
pokušao organizirati štrajk. Dobio je otkaz.
Lucija ima potencijala, kažu. Daleko će dogurati, govore. Mala će u
Sabor, pričaju. Ne treba ovoj veza, zaključuju. Drago mi je
što smo se upoznali, priznaju. Možda bi radila za mene,
pitaju. Tako mlada, gledaju. Sposobno pametna, nabrajaju. Lucija ih je
sve zajebala. Sada je u Španjolskoj na liječenju, sumnjaju.
Branimir je moj najbolji prijatelj. Ne jede mnogo i smije se. Rado i
lijepo priča o svemu što riječi mogu izreći. Jednom je bio
na izložbi fotografija u gradskoj knjižnici. Svidjelo mu se. Kupio je
fotoaparat i sad fotografira tuđe fotografije. Nedjeljom igra stolni
tenis. Ljevak je. Na desnom dlanu ima ožiljak u obliku sredozemne
medvjedice. U šali zna reći da neće izumrijeti dok je njega.
Nikola ima razvijen vokabular. Kada bi se iz njegove prosječne rečenice
izbacile sve psovke, Nikola bi šutio. Ne voli otvarati
konzerve. Od većeg dobitka na lotu kupio bi si kladionicu i
namještao si rezultate. Namjerava se oženiti. Baš
kao prije petnaest godina.
Silvija živi sama. Njeni imaju love pa su joj kupili trideset kvadrata.
U njeno tijelo htio bih prodrijeti. Glas joj je ovijajuće topao, a
napućene usne uvijek su u stavu “poljubi me”.
Sise...
Mislim da zna za moje namjere, bar mi tako signalizira. Pripijene, crne
hlačice na njoj su višak. Koža... Majica na njenim prsima
zaista nije potrebna.
Goranova djevojka je ružna. Goran je čovjek s najvećim stopalom kojeg
znam. Goran je najbolji u pikadu. Goran može popiti više od
nas dva skupa. Goranov auto je nov i poželjan. Goran ima privatnu
firmu, mladi poduzetnik. Goran ima veze u MUP-u. Goran zna glavni grad
Moldavije. Goran priča portugež. Goran ne puši. Goran
sluša klapsku glazbu. Goran jebe uz klapsku glazbu. Goran je
noću transvestit. Goranova djevojka je ružna.
Krunoslav se bavi okultizmom. Čita Nostradamusa i “Malog
princa”. Voli miješati opasne stvari. Izlaže se
riziku. Ulazi u mračne ulice danju. Privlači ga adrenalin i miris
eurosupera 95. Prati konjičke sportove. Zimus su ga anketirali i
prikazali snimku na Dobrojutrohrvatska. Još se sjeća ekstaze
s koncerta Miše Kovača na Poljudu. Još i danas
teku suze jedne žene...
Ana ima zelene oči i bijele trepavice. Usne maže sjajilom, a kosu
kremom. Na koljenu lijeve noge istetovirala je ANA, ali je pri padu
nestalo ono N i sada piše A A. Odatle nadimak Durasel.
Provodi sate i sate među policama knjižnice tražeći dečka. Toliko se
dobro kamuflira da joj svi nude pomoć u potrazi za knjigom. Kavu pije s
hladnim mlijekom.
Petra je supercura. Ima svoj, vlastiti, osobni vebpejdž: www.petra.hr.
Zaljubljena je do ušiju u poštanske marke. U
kutiji od cipela čuva kolekciju salveta iz djetinjstva. Na poklopcu je
napisala: SALVETE. Na vratima vecea je napisala: WC. No isto joj nije
svejedno kada čisti stan, pa otvori poklopac, pa otvori vrata, čisto
onako, da provjeri. Ona me uvijek nasmije.
Zamislio sam da imam prijatelje. Prave pravcate ljude. Zamislio sam da
imam prijatelje i svakome od njih napravio blog, pa se nađemo na
internetu i dopisujemo.
PRIČA Nagradni natječaj
16. priča: Marijo Glavaš: Prijatelji
