Trideset po trideset minuta, tjedni ritam i u proteklih 12 godina u
jednoj smo HTV-ovoj emisiji odgledali punih 200 sati - kulture. Kako se
u njoj uvijek prikaže od pet do sedam priloga, to znači da je vrijedna
ekipa dosad napravila otprilike 2500 kratkih "kulturnih" priča.
Nije teško pogoditi o kome je riječ, zar ne?! No ipak precizirajmo jer
taj mali, ali prema mnogo čemu izniman televizijski kutak to zaslužuje.
Dakle, emisija "Pola ure kulture" prošlog se tjedna na ekranu pojavila
400. put.
Kako su se u tom jublarnom izdanju kolege nakratko osvrnuli unatrag,
prisjećajući se nekih od najzanimljivijih tema koje su obrađivali te
sugovornika koje su ugostili pred kamerama, to se urednica i
voditeljica "Pola ure kulture" Branka Kamenski mislima opet vratila na
početak.
- Htjela sam tada da se o kulturi počne govoriti na drugačiji,
zanimljiviji način pa sam osmislila upravo ovu emisiju. No nikako joj
nisam mogla pronaći ime. I tako sam se u to vrijeme slučajno našla na
jednoj kavi s Josipom Pavičićem požalivši mu se pritom da se mučim s
imenom emisije jer mi ništa dobro ne pada na pamet.
Na to mi on reče: "Hajdmo samo nabacivati i lupati sva moguća imena
koja nam sinu pa će se iz toga već nešto izroditi!" Odjednom je on,
znajući da će emisija trajati 30 minuta, izgovorio: "Pola ure kulture!"
I to je bilo to! - otkriva Branka krsnoga kuma svoje emisije, na čijem
su "dolaženju na svijet" od cijele današnje ekipe bili samo ona i
Dražen Ilinčić.
Već sljedećeg tjedna pridružila im se Ivana Antunović-Jović, čiji su
trag vremenom slijedili Koraljka Kirinčić, Vlatka Kolarović, Jelena
Jindra, Slađana Bukovac, Gordan Nuhanović... Ponosna na sve njih,
Branka ipak ističe još nekoga tko im je ostao vjeran sve do
umirovljenja - Vjeru Balen-Heidl.
- Sve sam svoje novinare sama izabrala i zato ih ljubomorno čuvam -
zaštitnički i odano zbori Branka, dodajući kako je ta prva godina
postojanja emisije za Ilinčića i nju bila posebno teška.
- Oboje smo došli iz Večerenjeg lista i televizijski medij bio nam je
prilično nepoznat. Uz to, bilo je otpora prema našoj emisiji. Kako ona
tada nije bila baš najbolje prihvaćena, Dražen i ja osjećali smo se kao
Alica u zemlji čudesa. A te prve godine nas smo dvoje zadnji izlazili s
televizije.
Ponajprije zato što smo dokasno brusili svaku emisiju, a kad bismo
napokon sve završili za taj dan, po mraku smo lutali hodnicima HTV-a
jer nismo znali naći portu. Nije meni po tom pitanju ni sad ništa bolje
jer ako me netko ostavi u nekom nepoznatom dijelu, i dalje se ne znam
snaći.
Stoga i sad uvijek idem utabanim stazama - opisuje urednica emisije,
ali i cijelog Programa za kulturu, metode svladavanja prisavskog
labirinta. Taj joj je paralelan urednički rad naporan, no i izazovan.
Lakše se nosi s time nego s nelogičnostima, primjerice s najsvježijom -
da se nova emisija "Vrtoglavica", koju radi i Ilinčić, četvrtkom
emitira istodobno s "Pola ure kulture", samo na Drugom programu.
Obećano joj je da će se taj problem riješiti. Od čega joj, kad pomisli
na svoju emisiju, srce posebno zatitra? Kaže od mnogo toga, ali ipak
izdvaja opasku mnogih koja je razgali:
- Drago mi je kad ljudi kažu da s tih svojih pola sata trajemo
prekratko. To mnogo govori. Pa zamislite samo što bi značilo da nas se
kritizira da smo predugi?!
Dugovječna HTV-ova emisija o kulturi koja se emitira već 12 godina proslavila jubilarno izdanje
