Nakon učestalih vijesti o slučajevima svećenika pedofila u svijetu, u zraku je stajalo pitanje kad će u nas iskrsnuti novi slučaj, nakon onog s vlč. Čučekom. I evo ga, sad na jugu. Strasti su odmah uzavrele, crkveni su ljudi na nogama, neki se i naslađuju, ali svima, ma s koje strane bili, najbolje bi bilo da ohlade glave i oslobode se niskih strasti za žutilom i skandalom te da ovom slučaju pribjegnu i više nego oprezno. Jer državne institucije moraju odraditi svoj posao, slučaj obraditi, sudski procesuirati i svi na kraju sudski pravorijek moraju prihvatiti, ma kakav on bio. U ovom je slučaju nebitno je li riječ o svećeniku ili nije, pred zakonom su svi jednaki, tako barem piše.
Strasti bi u prvom redu trebalo primiriti u odnosu na Crkvu, kojoj pripada uhićeni svećenik, i izbjegavati bilo kakve generalne ocjene. Ali tome moraju pridonijeti i sami crkveni ljudi. Dok se Zagrebačka nadbiskupija pred javnošću nije znala nositi sa slučajem vlč. Čučeka, dotle je Riječka nadbiskupija preko svoga glasnogovornika Danijela Delonge reagirala ne samo nevjerojatno brzo nego i bez ikakve zadrške u osudi onoga što je dotični svećenik navodno učinio, makar on i nije formalno njezin član. Ali je Rijeka sjedište metropolije.
Ne treba sumnjati da su u Rijeci poučeni i slučajevima iz svijeta, ali treba priznati i njihovu i više nego dobru suradnju s medijima. S druge strane, u Zagrebu, u sjedištu HBK, samo šutnja i jednostavno ignorancija koja graniči s bezobrazlukom. Čak je i Krčka biskupija, neprijateljski nastrojena prema medijima, nešto sastavila.
Valja priznati da, na žalost, pedofilije ima u svim društvenim slojevima, pa tako i u crkvenim, ali svaki takav slučaj iz Crkve posebno je pod povećalom iz dva razloga. Prvo, to se od crkvenog čovjeka najmanje očekuje, pa je skandal još veći. Drugo, u niz slučajeva u svijetu pokazalo se da su crkveni poglavari šutke prelazili preko takvih slučajeva i nisu sankcionirali odgovorne, nego ih štitili premještajući ih u druga mjesta. Tako ni kardinal Josip Bozanić ne bi ekspresno išao rješavati slučaj Jelene Brajše da nije bilo medija koji su ga na to prisilili. Jer imao je "povjerenje" u biologiju.
Mediji ne bi napravili toliki skandal da Crkva na vrijeme, prva, rješava takve slučajeve. Zato će i ovaj slučaj učiniti da skandal bude još veći pokaže li se točno da se već godinama zna za njega, da su ljudi pisali, a druga strana samo šutjela i prikrivala. Tad bi, napokon, morao odgovarati i netko s vrha. Jer takav zločin prema djeci zaslužuje najveću osudu i odgovornost. Tome ne bi smio izbjeći nitko, pa makar imao i mitru na glavi.
