U staška zmija neizmjerno muči šefa države Ivu Josipovića. Toliko da ima neprestanu potrebu upozoravati na nju. Taština mu nikako ne da mira pa nas hoće uvjeriti kako je bio u pravu, nasuprot kritičarima dosadnim valjda kao muhe i komarci, kad je o ustaškoj zmiji govorio u Izraelu. A onda nas vraća u komunističku prošlost, kad je režim na sve strane vidio neprijatelje, i samo na taj način opstajao. Na anatemiziranju svega i svakoga tko se nije uklapao u partijski okvir.
Tako i sad Josipović, ali i cijela vlast, gledaju gdje je neprijatelj koji nikad ne spava, koji vreba na njih, a Vesna Pusić to je najbolje poentirala u uzrečicu da tko radi protiv vladajuće koalicije, radi protiv Hrvatske! Drugim riječima, svi koji ste protiv koalicije, koji se s njome ne slažete, svi ste vi neprijatelji države i sustava. A demokracija?
Već neko vrijeme kao najveći neprijatelj države, vlasti, koalicije prepoznata je ustaška zmija koja stalno negdje gmiže i gleda koga će od vladajućih valjda ugristi ili zadaviti. Pa tako se u javnosti prvo počelo nametati pitanje Bleiburga kroza saborsko pokroviteljstvo tamošnje godišnje komemoracije. A onda se našao krajnje marginalni HČSP koji je zatresao temelje države i sustava, kako bi se moglo zaključiti iz medijskih izvještaja i nastupa političara na vlasti.
A kolika je realna opasnost, pokazalo je subotnje okupljanje ustaške zmije koja jedva da je bila dvadesetoglava. Amazonske zmije ne moraju se bojati da će pasti u drugi plan još dugo. Jer na mjestu subotnjeg prosvjeda bilo je više crnokošuljaša u odorama hrvatske policije, nego poklonika ustaštva. Možda da se policiji nakon toga hitno promijeni boja uniformi? I bilo je puno više takozvanih antifašista koji su vrijeđanjem remetili javni red i mir pa je policija daleko više njih morala smirivati i uhićivati, a ne dijelove ustaške zmije. I koji je to antifašizam kojemu su simboli anarhistički, a mlađarija instruirana, da blage veze ne zna što zapravo hoće. Niti im je jasno što je to antifašizam danas.
Zanimljivo, Josipoviću i družini na vlasti ne smetaju, s druge strane, udbaški, komunistički likvidatori i nalogodavci koji ovom zemljom slobodno hodaju, i ne smeta im udbaška zmija koja svih ovih godina i te kako mili oko svih nas. Gleda li netko od njih serijal o Udbi na HTV-u? Je li tko od njih išta čitao o tome, vidio dokumente, slušao svjedoke? Zna li itko od njih kako je funkcionirao komunizam? Zna li itko od njih koliko je žrtava iza sebe ostavio? Kako to da nitko od njih ne upozorava na komunističku opasnost? Na komunističku zmiju koja nikad nije do kraja obezglavljena. Ili, kako to da Josipović i družina na isti način ne reagiraju na četničku zmiju koja je realna opasnost na istoku, a ima repove i u Hrvatskoj?
Antifašizam danas predstavlja svakome normalnome demokratski stav prema svim totalitarizmima, stav koji zagovara ravnopravnost svakoga i slobodu za sve. A lupetanje danas samo o antifašizmu totalno je otrcano jer nema nikakvog smisla. Osim plašenja naroda i javnosti nepostojećim neprijateljem.
Nema li zapravo ovakvo izmišljanje neprijatelja i medijsko manipuliranje samo jedan cilj kako bi se javnost odmaknula od činjenice da vladajući ništa ne rade nego svima nama prodaju maglu kako bi zataškali svoje neznanje, nedostatak stručnog kadra i da ljudima skrenu pozornost s egzistencijalnih problema i nezaposlenosti na političke priče iz prošlosti? Veći je problem to što je među njima u koaliciji velika svađa, koju skrivaju od javnosti, nego što su državi problem Bleiburg i ustaše. Vladajući žele poručiti da su problem drugi, a ne oni u Vladi koji trebaju stvoriti okvir za gospodarski napredak.
Gospodo, ili drugovi, kome prodajete maglu? Nas neće ubiti ustaška zmija, ubit će nas neznanje, nestručnost, bahatost, podobnost... Stoga se okanite prošlosti i dajte svima nama budućnost.
