Predsjednik države Ivo Josipović doista zna što čini kad je riječ o vjerskim zajednicama i o odnosu s njima. U petak je, primjerice, bio u zagrebačkoj džamiji čestitati našim muslimanima Kurban-bajram, a danas će primiti 15 predstavnika protestantskih zajednica (uz njih još mnoge uglednike s protestantskih institucija i fakulteta) u povodu Dana reformacije. Prije toga susretao se s našim katoličkim i pravoslavnim liderima, bio na Duhu Asiza koji potiče ekumenizam i religijsko zajedništvo... Očito želi s vjerskim zajednicama izgraditi dobre i kvalitetne odnose. No, ono što je još važnije od te njegove tendencije činjenica je koja je presudna za religiju u ovome trenutku u našem društvu – da s najviše političke razine dobiva potvrdu svoje društvene važnosti.
Osim što živimo u vremenu pljačkaškog i bezdušnog kapitalizma, prividne demokracije i lažnog parlamentarizma, svjedoci smo sve snažnijih tendencija protjerivanja religijskih zajednica i njihova učenja za marginu društva. Dok je komunizam jednostrano eliminirao vjerske zajednice iz javnog i društvenog života, današnja liberalna demokracija sustavom izokrenutih vrijednosti nastoji eliminirati sve univerzalne, dakle, zajedničke vrijednosti koje poučavaju i propovijedaju sve vjerske zajednice na našem prostoru. Premda upravo te univerzalne vrijednosti čine temelj svakog demokratskog i naprednog društva, da apsurd bude veći!
Hrvatsko društvo lipše pod teretom nemorala svake vrste, od spektakularnih krađa zajedničkog novca koje se otkrivaju u brojnim aferama do pljačkaških ubojstava s najnižim motivima. Sve je izokrenuto i sve je poremećeno. Statistike pokazuju kako se raspada svaki treći brak zbog društvene krize, obitelj će nestati, demografski smo pred izumiranjem. Državnu politiku vode samozadovoljna i vlast i oporba, bezidejni i isprazni karijeristi umreženi s nezasitnim lobijima, koji će nas uskoro dovesti do društvenog, političkog, gospodarskog i moralnog kraha.
Vjerske zajednice, što dobro primjećuje predsjednik države i čemu očito pridaje nemalu pažnju, imaju tu veliku i spasonosnu ulogu, jer upravo one dijele zajedničku baštinu onih moralnih i etičkih vrijednosti koje i ovako ranjeno i razrušeno društvo mogu oporaviti i uzdići ponovno na noge.
Dakako, vjerske zajednice sukrivci su u cijelome tome procesu razgradnje habitusa hrvatskog društva, jer cijelo ovo vrijeme nisu bile kadre upravo u ime tih univerzalnih vrednota suprotstaviti se političkim i inim tzv. elitama. Štoviše, mnogi su pojedinci upravo iz redova vjerskih zajednica u toj razgradnji i svojevrsnom komplotu zajednički s njima u svemu sudjelovali. Dok su neki kukavički čekali bolja vremena.
No, ona neće doći, kako reče dr. Peter Kuzmič jučer u Osijeku na prvom zajedničkom bogoslužju reformiranih crkava za Dan reformacije, dok se sami kršćani ne vrate svojim izvorima, tj. vremenu prve Crkve (što zagovaraju i protestanti i katolici istim duhom), ali i dok se poruka kršćanstva “neposadašnji” (aggiornamento).
Predsjednik Josipović, premda agnostik, ta vrata vjerskim zajednicama širom otvara i svojom im pažnjom daje potreban javni, pa i politički legitimitet. Na njima je da taj duh “aggiornamenta” i duh reformacije s Pantovčaka što prije i što pametnije, na dobrobit svih, iskoriste.
Nadam se samo da Milanović nije, u protokolarnoj zbunjenosti i zbrci, Papi predao štafetu.