Najmoćniji svjetski centralni bankari pobrinuli su se u zadnjih 7-8 dana da globalnoj svjetskoj poslovnoj zajednici život postane puno uzbudljiviji nego što bi to željeli s obzirom na to da je stresa svima više nego dovoljno petu godinu zaredom, još od početka svjetske financijske krize.
Zapravo je sve zakuhao predsjednik američkih Federalnih rezervi Ben Bernanke kad je prošli utorak dao naslutiti da razmišljaju o zaustavljanju u povijesti neviđenog monetarnog eksperimenta politikom stimulansa i popuštanja. Nije to, naravno, rekao tim riječima, ali u osnovi, još od početka financijske krize monetarne vlasti dale su punu potporu fiskalnim vlastima, srezale su kamatne stope te direktnom kupnjom imovine uporno pumpaju nevjerojatnu količinu novca u američku te tako i globalnu ekonomiju.
Taj se eksperiment do sada pokazao uspješnim; američka ekonomija vratila se na stazu blagog, ali sigurnog rasta, Amerika je počela spuštati fiskalni deficit s rekordnih razina. Dijagnoza: američka ekonomija ozdravila je ili je barem na putu sigurnog ozdravljenja. Ukratko, nije najjasnije što je Bena Bernankea ponukalo da kaže kako će FED možda u drugoj polovini ove godine početi smanjivati razinu otkupa dionica i obveznica koja se mjesečno drži na 85 milijardi dolara, ali je nekako dojam da je u mozgu američkog centralnog bankarstva zaključeno kako nema više smisla nastaviti s agresivnim eksperimentalnim liječenjem pacijenta koji je, čini se, ozdravio. Tko zna kakve bi mogle biti posljedice.
Ugledni centralni bankari zapravo su jako skloni stvaranju vizija budućnosti kao što su to nekad radili vračevi te je jasno da su ih njihove vlastite alternativne mjere navele da u kristalnoj kugli vide nešto vrlo nelagodno – moguće stvaranje novih balona na više tržišta koji će puknuti u obliku nove, još teže ekonomske krize ako se nastavi s pumpanjem.
I tako je Bernanke uobičajeno nejasnim centralnobankarskim jezikom natuknuo zaustavljanje tzv. kvantitativnog olakšanja do sredine 2014. godine, a tržišta su reagirala katastrofalno. Azijske, europske i američke burze doživjele su najupečatljivije ovogodišnje padove, a medijske reakcije za FED bile su poražavajuće. Prozvani su za lošu komunikaciju s tržištima.
Brzo je postalo jasno da FED ipak neće olako kvariti zabavu. Ovih su dana Bernankeovi kolege, Narayana Kocherlakota iz Minneapolisa i Richard Fisher iz Dallasa, vrlo jasno poručili da je strah tržišta od oštrije monetarne politike jednostavno pretjeran jer američka ekonomija još nije dovoljno zdrava. Pa se “liječenje”, dakle, nastavlja.
I Mervyn King, guverner Bank of England, požurio je stati pred parlamentarce i reći kako je “ideja da se trebamo vratiti na razinu normalnih kamatnih stopa preuranjena”. Uime Europske centralne banke oglasio se pak član odbora direktora Benoit Coeure: “Na ovom raskršću jasno je da je naš izlaz daleko te ćemo nastaviti s prilagođavajućom monetarnom politikom.” Ovo hitno rješenje međunarodne investicijske zajednice čak i od strane ECB-a koji, za razliku od FED-a, više ne kupuje državne obveznice i imovinu privatnog sektora, puno govori o razini zabrinutosti za globalni, odnosno europski oporavak.
Da se Dani velikog uzbuđenja centralnih bankara ne bi prebrzo priveli kraju, pobrinuli su se Kinezi. Njihovi centralni bankari priopćili su da su potpomogli likvidnost više velikih financijskih institucija da bi spriječili prijeteći kreditni slom (credit crunch) koji se mogao naslutiti iz snažnog rasta kamata na tržištu novca. Kineska ekonomija možda je robusna, ali velik broj njihovih banaka u vrlo je lošem stanju. Taj problem, koji Kinezi još nisu riješili, samo je pridonio općem rastu briga u inače zabrinutom svijetu centralnog bankarstva.
