Ne zna se je li bilo uzbudljivije mještanima duž rute od 6600 kilometara, na kojoj je bilo i sela kroz koja auto ne prođe po tjedan dana, ili putnicima francuske karavane od čak 70 spačeka, osam džipova, dva kamiona i tri šlepera, koja je prokrstarila Hrvatsku, Bosnu, Crnu Goru i Srbiju.
Članovi francuske udruge spačekista Norev iz Bretagne svojim su oldtajmerima izazivali simpatije, a pri kraju putovanja, na rastanku s Hrvatskom, i sami su svoju pustolovinu zaključili s puno simpatija. Osim jedne šasije, izdržali su svi automobili stari od 38 do čak 50 godina, ali i posade među kojima i bračni par, vozač u 86. i tri godine mlađa supruga.
Larina pjesma ih oduševila
– Jesu u godinama, ali bili su prezadovoljni. Najviše ih se dojmila Hrvatska, pogotovo kad su u Zagrebu imali priliku slušati pjesme koje su u Francuskoj nekad bile hit. Kad su čuli Larinu pjesmu na francuskom, bili su izvan sebe od uzbuđenja, nisu mogli vjerovati da je pred njima Tereza na čijem su nastupu u svome gradu bili prije 55 godina – kaže organizator putovanja, partner u francuskoj agenciji ATV Voyage i sin Tereze Kesovije Alan Kesovija te dodaje: – Nikada prije u ovakvim prigodama nisam majku angažirao, ali htio sam da im naša zemlja ostane u posebnom sjećanju. Hrvatska je moja domovina, ali do 11. godine živio sam u Francuskoj, s njom sam čvrsto poslovno vezan i osjećam obavezu da što više Francuza zavoli Hrvatsku. I obrnuto, naravno.
Put je svakako utrla i njegova majka, čije su pjesme Francuzi obožavali, a to je razdoblje obilježilo i odrastanje našeg sugovornika. – Bilo je to vrijeme velike popularnosti moje majke, puno je nastupala u Francuskoj, odlazila na turneje u Rusiju i druge zemlje, a nije zanemarivala ni domaće festivale. Mene je čuvala naša rođakinja, ali naravno da je bilo najljepše kad se mama vrati. Dobro pamtim jedan koncert kad sam imao temperaturu. Imao sam pet-šest godina i silno sam želio jednu malu igračku, benzinsku crpku koja je proizvodila zvukove. Mama ju je poslije koncerta tražila po pariškim dragstorima i pumpama do sitnih sati i – našla je. Sreći nije bilo kraja. No nije se iskupljivala poklonima što je nema, ljubav je bila dovoljna – kaže Alan Kesovija, koji veli da nikad nije zloupotrebljavao činjenicu što ima poznatu mamu.
Životni put izabrao je samostalno. Glazba ga unatoč umjetničkim genima nije zanimala i u životu je za mikrofon stao dvaput. – Oba puta je to više bilo pod moraš, kao dijete u duetu s ocem Mirom Ungarom snimio sam i danas popularnu pjesmicu „Al, tata, ti me voliš“ i u vojsci na tadašnjem „armijskom festivalu“. Više me privlačila gluma, koju sam i upisao, ali kad sam sredinom 80-ih dobio ponudu da zbog znanja francuskog jezika vodim jednu turističku grupu, povratka nije bilo. I nisam požalio, nema ljepšeg nego kad vam hobi postane zanimanje – kaže Kesovija, kojeg danas, osim obitelji, najviše ispunjavaju lijepa putovanja poput ovog sa spačekistima.
A gosti iz Francuske otišli su kućama prepuni dojmova. Povratak kroz Hrvatsku su im, osim Tereze, zasladili i Lonjsko polje s drvenim kućama i rodama, tamburaši i kulen u Staroj Kapeli te kolege iz samoborskog Spaček kluba, koji su gostima iz Francuske ponosno prezentirali svoje spačeke.
Mnoštvo pitanja
– Duž puta čudili su se zašto je tako puno neobrađene zemlje. Pitali su i gdje je stoka, znali su voziti cijeli dan i vidjeti dvije krave i pet ovaca. Čudili su se i zašto na ovim prostorima nitko na cestama ne staje na stop. Neshvatljivo im je da vozači, kad izlaze na glavnu cestu, samo malo prikoče i bace pogled lijevo-desno. Zatečeni su koliko je na relativno malom prostoru puno različitosti, crkava i džamija. Francuze, među kojima je bilo i vlasnika tvornica i poljoprivrednika, čudilo je i kako usred dana na terasama ima puno ljudi, kod nas, u sarajevskim kafićima i u Beogradu. Pitali su tko uopće radi, zar nema krize? Nije bilo jasno ni što ljudi rade u restoranima u 11 ili u pet poslije podne. U Francuskoj se ruča između podneva i jedan sat. Ispitivali su je li objed u 11 doručak i što je onaj u pet: ručak ili večera. U Crnoj Gori su se čudili koliko ima visokih ljudi, a u Bihaću im pak nije bilo jasno kako to da u većinski muslimanskom gradu žene nisu zamotane, nego bolje odjevene nego kod njih – reda dojmove gostiju naš sugovornik, koji je i sam usvojio neke navike Francuza. – U tamošnjim restoranima ne pušta se glasna glazba, televizori su svetogrđe pa sad i ja ponekad zamolim u našim restoranima da utišaju glazbu....
Hrvat s dvije adrese i radnim mjestom u dvije zemlje već 27 godina životni stil dijeli sa suprugom Ljiljanom, za koju kaže da je imao sreće što je sreo tako staloženu, dobru ženu. Odlično se slaže s njegovom majkom, a zaslužna je, kaže, što je uvijek ostao čvrsto na zemlji. Bračni par koji može birati kamo će na odmor prvenstvo daje Hrvatskoj, Dubrovniku i Božavi na Dugom otoku. Naša je obala, veli, bez konkurencije. Glavno sidro ipak je u Zagrebu, gdje kći Mila studira francuski jezik. – Na nju smo jako ponosni, vrijedna je i skromna. Na zagrebačkom Adventu radila je na štandu da nešto zaradi – otkriva ponosni tata, koji se već veseli 2019., kad će naša zemlja biti domaćin svjetskom susretu spačeka s tisućama oldtajmera iz cijele Europe.
– Već je ova tura bila sjajna turistička promocija. Na stranicama udruge more je fotografije s tog putovanja, a u Francuskoj je 20.000 vlasnika spačeka i podjednako popularnih diana i amija i uvijek su u potrazi za novim, uzbudljivim rutama.
Krave su preselile na Trg Žrtva Fašizma i Iblerov trg. A na ispašu idu na gornji grad. Građani se žale već 25 godina na nesnosan smrad.