U Zagrebu je danas u krcatim dvoranama Mozaik centra održan 10. Bug Future Show, popularna konferencija o tehnološkim trendovima i IT industriji. Uz niz rasprava o umjetnoj inteligenciji i sve prisutnijem AI servisu ChatGPT-u, o stanju u hrvatskom IT sektoru te budućnosti obrazovanja u nadahnutom predavanju Borisa Jokića, poseban gost jubilarnog Bug Future Showa bio je Tim Stevens, bivši tehnološki urednik mnogih važnih IT američkih medija, od Engadgeta do Cneta. On je predstavio deset tehnoloških trendova koje treba pratiti sljedećih deset mjeseci jer donose velike promjene – od kriptovaluta do autonomnih vozila. Stevens je na pozornici BFS-a održao i intervju uživo s Matom Rimcom, koji se upravo bio vratio iz Pariza gdje je kao šef Bugattija ispratio poseban događaj.
Naime, u Parizu je u srijedu održana aukcija RM Sotheby'sa na kojoj je ostvaren svjetski rekord za najskuplji novi automobil koji je ponuđen na aukciji. Naime, za 9,7 milijuna eura (s PDV-om iznos je oko 12 milijuna eura) prodan je posebni model Bugatti Chiron Profilee. A u svom razgovoru sa Stevensom, Rimac se prisjetio kako je uopće došao u poziciju da preuzme slavni luksuzni brend automobila.
– Ispočetka nisam bio svjestan toga da misle ozbiljno: Mislio sam da je to neka greška u matrici. Znate ono, mačka je prošla dvaput, to nije stvarnost. Jednog dana, prošle su otada već više od tri godine, sletio sam u München i dobio sam e-mail od čovjeka iz Porschea. Kaže: "Mate, kad budeš sljedeći put u Njemačkoj javi se, želim s tobom pričati o Bugattiju." Odgovorio sam mu da sam baš tu i sljedeći dan smo se našli. Razgovarali smo o modelima Bugattija, puno se govorilo o tome da će sljedeći model biti električni, i usred razgovora čovjek mi kaže: "A Mate, što misliš o tome da ti preuzmeš kompaniju?" Ja sam mislio da sam krivo čuo pa nisam ništa ni odgovorio, ma bio sam siguran da sam krivo čuo. I onda su prošla dva mjeseca i čovjek mi se opet javio: "Pa Mate, nisi mi još ništa odgovorio." "Aha, mislio si ozbiljno..." Onda smo počeli ozbiljnije razgovarati i tri godine poslije finalizirali smo dogovor – ispričao je Mate Rimac.
Većina razgovora ipak se vodila o kompaniji Rimac i kako ju je Mate uspio zadržati u Hrvatskoj unatoč brojnim investitorima koji su ga nagovarali da preseli kompaniju. Također, Rimac je pojasnio da su potrebne godine razvoja da se pokrene i usavrši tvornička linija u automobilskom biznisu, i da su među rijetkim tvrtkama u svijetu koje su to uspjele učiniti unutar 10 godina od "projekta u garaži" do prave tvorničke proizvodne linije.
Ponosan sam što je kompanija ostala u Hrvatskoj iako bi mi život bio lakši da nije
– Kad sam pokretao kompaniju, bio sam vrlo tvrdoglav. Htio sam zadržati biznis u Hrvatskoj. Imali smo toliko teških situacija da se znalo činiti kako nećemo uspjeti. Neki rani zaposlenici znaju koliko smo imali teških razdoblja, da nismo mogli plaćati ni najam. Investitori su nam znali reći: "Ako premjestite kompaniju, uložit ćemo u vas." Ali, nisam htio da napustimo Hrvatsku. Ponosan sam na to. Sada imamo ovdje 2000 ljudi. I dalje sam ponosan što ovo radimo u Hrvatskoj. Ali, da budem posve iskren, mislim da je to bila moja velika greška. Uvijek sam izravan. Bilo bi toliko lakše da smo činili ovo negdje drugdje. Ali, sretan što smo baš u Hrvatskoj izgradili kompaniju i želimo pokazati da jesmo hrvatska kompanija, da razvijamo tehnologije svjetske klase baš ovdje. Sada talenti i profesionalci iz cijelog svijeta dolaze ovdje raditi za nas. Ali, moj život je puno teži jer to radimo u Hrvatskoj. Nadam se da sam donio dobru odluku, a želim i pridonositi ekosustavu u Hrvatskoj. No kada bih se mogao vratiti u ono vrijeme, vjerojatno bih drukčije odlučio – poručuje danas Mate Rimac.
Više o prvim godinama njegove kompanije i trenucima kada ni sam Mate nije znao hoće li kompanija opstati, pročitajte ovdje.
Unatoč nizu fantastičnih rezultata koje je Mate Rimac ostvario sa svojim kompanijama, on sada ističe da je onaj "pravi uspjeh" još negdje ispred u hodogramu i da će tek ostvariti najveće stvari. Istaknuo je da ne namjerava kompaniju izlistati na burzi dok ne bude siguran da brojke to opravdavaju.
– Ne želim lagati niti podizati očekivanja iznad realnih razina. Ne želim odvesti kompaniju na javno tržište dok nismo spremni. Imamo jako lijepu priču, imamo rast i partnerstva, ali još nismo tu s brojkama. Treba vremena da izgradite ovakav biznis. Produkcijska linija razvija se godinama – rekao je Rimac.
Upitan da pojasni što Bugatti čini Bugattijem, a što Rimac automobile čine Rimcem, Mate je odgovorio:
– Ako je usporedivo, onda to više nije Bugatti. Bugatti je remek-djelo tehnologije, umjetnosti i majstorstva u proizvodnji. A u Rimcu se bavimo izazivanjem zakona fizike. Prije niste mislili da je moguće postići toliko ubrzanje, da u dvije sekunde možete doći do 100 km/h. Nastavljamo "savijati" fizičke zakone dalje, pričajmo za nekoliko godina, još se puno toga može postići.
Stevens je Rimca upitao i hoćemo li ikada doći do faze da jedinstveni i skupi automobil poput Rimac Nevere ikad bude široko dostupan i povoljan za kupnju širem krugu ljudi. Mate je dao vrlo zanimljiv odgovor u kojem je sažeo svoj pogled kako će se budućnost javnog prijevoza mijenjati te je usporedio izjednačavanje pristupa visoko kvalitetnog prijevoza i mobitela iPhonea koji može imati i milijarder, kao i netko tko nije bogat.
– Puno mi je investitora govorilo: "Ti radiš cool auto, evo ti lova, 'ajmo lovit' Teslu." Ali nisam mislio da je to pravi smjer. Mi imamo kompaniju koja razvija drukčije prednosti koje će biti važne ljudima. Kad pogledate autoindustriju – najjednostavniji oblik transporta naše su noge, hodamo, zatim je tu bicikl pa javni prijevoz, malo gradski automobil pa obiteljski auto, a na kraju tog spektra su Bugatti i Rimac. Premium segment pak ima svoju listu. Ono što će biti ljudima važno jest komfor i jednostavnost, korištenje uklopljenog javnog prijevoza. Ljudi misle da će postojanje robotskih taksija izbaciti vlasništvo pojedinca nad autima. Ali ti i dalje možeš biti vlasnik. To je kao s konjima. Naši preci imali su konje, danas ne znači da ne možeš posjedovati konje, ali ti je vjerojatno fokus na tome da kupiš kuću ili uložiš u nešto drugo. Mislim da budućnost ide prema robotskim taksijima. Bit će sigurniji u prometu, robotski vozač nikad neće biti pijan, ometen, a sadržavat će iskustva milijuna kilometara, imat će laserske oči, radare, kamere. I bit će jeftinije da ga ne posjeduješ, automobili su skupi, odmah poslije kuće u nečijem životu. Velik je korak do toga da tako nešto omogućiš širim masama. Zaboravljamo u kojim vremenima živimo, klinci danas imaju iPhone, a ti možeš biti milijarder pa nećeš imati bolji mobitel od klinca koji ide u školu. Ne možeš imati bolji internet od školarca. Nije više važno jesi li u Africi ili u Rusiji. O. K. možda ne baš u Rusiji, ali, praktički, gdje god bio, možeš imati isti pristup informacijama kao neki milijarder. To želimo ostvariti i s robotskim taksijima. Ne moraš kupiti Rolls Royce i imati vozača da bi imao najbolje iskustvo vožnje. Eto, možda nećemo srušiti zakone fizike u performansama, ali možda ćemo donijeti veliku promjenu u ekonomiji – zaključio je Rimac.
Iako mu je raspored izuzetno ambiciozno posložen i zaokupljen je raznim projektima, Rimac ističe da nema nekih otvorenih problema koji ga drže budnim po noći: "Zapravo, spavam jako dobro."
Gledajući na razvoj IT sektora u Hrvatskoj, Rimac ističe da je sretan što njegova kompanija sada privlači globalne talente u Hrvatsku, da su zaposlili visoko kvalificirane ljude iz cijelog niza zemalja.
"Danas se investitori više ne bune ulagati novac u Hrvatskoj. Više nas ne pitaju: 'A zašto tu?' Mi smo i dalje kompanija koju smo osnovali, novac dolazi ovdje, u Hrvatsku. Povećali smo i broj talenata koje smo regrutirali unutar Hrvatske. Mislim da je odljev mozgova stao, ne vidim da je to onako kako je bilo prije. Zamislite da mi i Infobip napravimo IPO, to će biti velika stvar. Tako nešto u Estoniji promijenilo je zemlju kad se ondje dogodila priča sa Skypeom."
Ono što znam o Rimcu je relativno malo ali sam zadivljen njegovim entuzijazmom i po riječima ljudi koji prije u njega nisu vjerovali ,a sada vjeruju ,a moji su znanci mogu potvrditi njegov siguran uspjeh. Ono što me očaralo je to što je od neke vrste izumitelja postao biznismen što ga svrstava u važne osobe u svijetu . To poduzetništvo koje je iskazao nam je potrebno kao kruh nasušnji i Hrvatska bi mu trebala biti zahvalna jer daje nevjerojatno dobar primjer i drugim ljudima tih karakteristika ali koji možda nisu toliko odlučni ,a morali bi jer u biznisu je neki puta važnija upornost od projekta koja se može roditi u procesu idejnog projekta i zanosa.