Što to hrvatski potrošači i kupci smatraju povredom privatnosti u online okruženju? Upravo je ta problematika u fokusu projekta “Otpornost potrošača na narušavanje privatnosti online (REPRICON)” koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost. Glavne naglaske istraživanja objavio je autor istraživanja dr. sc. Bruno Škrinjarić na Facebook stranici Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Bitno je naglasiti, upozorava istraživač, da se u anketi ispituje potrošačeva subjektivna procjena povrede privatnosti koja ne mora značiti da je ona stvarno i narušena u pravnom smislu definicije povrede nečije privatnosti, ističe Bruno Škrinjarić.
Podaci pokazuju da više od trećine ispitanika, njih 35,2%, neželjene reklame doživljava kao najveću povredu svoje online privatnosti. U ovu skupinu spadaju upotreba kolačića, otvaranje prozora s raznim reklamama/ponudama ili dobivanje e-pošte s raznim reklamama/ponudama. Drugi najčešći oblik povrede privatnosti je neželjeno snimanje lokacija, razgovora, pretraga ili poruka od strane pružatelja internetske usluge ili internetskog portala (31,3%). U ovu skupinu povrede online privatnosti prema sudu potrošača spada „neovlašteno“ prepoznavanje nečije lokacije, snimanje razgovora ili poruka te spremanje nečijih pretraga na internetskim tražilicama. Ispitanicima također smetaju razne reklame ili ponude upravo onih proizvoda/usluga koje su pretraživali ili o kojima su s nekime pričali ili jednostavno dobivanje ponuda vezanih za neku lokaciju na kojoj su se nalazili.
Kao treću skupinu radnji koje ispitanici smatraju povredom online privatnosti (15,0%) navode “upade u račune e-pošte ili račune raznih društvenih mreža” (npr. Gmail, Facebook, Twitter, Instagram, …).
Sljedeće dvije skupine povrede online privatnosti tiču se “krađe osobnih podataka bez ili s popratnim financijskim troškovima”, što je prijavilo 8,1% odnosno 3,5% ispitanika. Ovdje se radilo o krađama osobnih podataka kao što su OIB, PIN, brojevi kreditnih kartica ili lozinke s online servisa za naplatu kupovine (npr. PayPal), no to je ipak u nešto manjem obujmu završavalo s financijskim posljedicama na štetu korisnika.
Razne oblike pokušaja prijevare prijavilo je 2,8% ispitanika, a oni su se najčešće sastojali od dobivanja obavijesti o uplatama financijskih sredstava, raznih oblika pronevjere novca, ucjena oko objavljivanja sadržaja ako se ne uplati određeni iznos sredstava i tomu slično.
Nakon što su naveli oblik narušavanja njihove online privatnosti, ispitanici su također dali i svoju subjektivnu procjenu “ozbiljnosti” ovog narušavanja privatnosti na Likertovoj skali s ocjenama od 1 (“zanemarivo ozbiljno”) do 5 (“veoma ozbiljno”). Za svaku skupinu oblika povrede online privatnosti izračunali smo prosjek subjektivne ocjene “ozbiljnosti” povrede (slika 2). I dok su neželjene reklame najčešći oblik narušavanja privatnosti na internetu, to je ujedno i najmanje ozbiljan problem za korisnike interneta.
Zaključno, vidljivo je da hrvatski potrošači smatraju neželjene reklame i ponude te snimanje lokacija, razgovora, poruka i pretraživanja najvećom povredom njihove online privatnosti. Većina ovih problema nastaje zbog nedovoljne educiranosti potrošača u vezi njihove online privatnosti te nedovoljnih digitalnih kompetencija prilikom korištenja raznih digitalnih usluga. Ovo je posebno vidljivo iz činjenice da se većina ovih slučajeva ne smatra “pravom” povredom online privatnosti u pravnom smislu definicije tog djela.
Što se digitalnih kompetencija pak tiče, većina ovih slučajeva može se riješiti jednostavnom promjenom postavki (najčešće postavki privatnosti) na elektroničkim uređajima te obraćanjem više pozornosti na prihvaćanje “kolačića” prilikom posjeta raznim internetskim stranicama. No iako je ovo najčešći oblik povrede privatnosti, hrvatski potrošači također su svjesni da to nisu toliko “ozbiljne” povrede u usporedbi s onima gdje dolazi do krađe osobnih podataka ili upada u račune e-pošte odnosno račune na društvenim mrežama.