Kao i uvijek, krenimo od pozadinske priče, a to je priča o ljudskoj rasi u dalekoj budućnosti, vođena “kontroliranom demokracijom” i u ratu s tri izvanzemaljske rase koje moraju pobijediti. Zašto? Jer tako vlada kaže! Priča i dizajn ove igre uvelike podsjećaju na političku satiru moguće budućnosti. No jedini uvod u priču je animacija i nakon toga, ako vas zanimaju detalji, morate ih iskopati iz zidova teksta u enciklopediji unutar igre.
Nakon animacije morate proći trening-misiju koja će vas upoznati sa svim mehanikama u igri, nakon čega ste premješteni na svoj brod koji služi kao kontrolna soba iz koje birate misije i opremu. Možete odabrati opremu koju ste otključali, odabrati misiju koju želite igrati, pridružiti se drugima u njihovim misijama ili čitati gomile teksta u enciklopediji. Kooperativno rješavanje misija srž je ove igre. Iako možete proći misije solo, istinska zabava u Helldiversima je kooperativno prolaženje misija s više igrača. Što se tiče same igre, nema tu baš puno originalnosti, to je pucačina koju gledate iz ptičje perspektive, slična npr. Alien Breedu – najviše četiri igrača trče po mapi i rješavaju misije. Stil izvođenja, doduše, više podsjeća na starije platformske igre gdje više igrača dijeli isti ekran. Očiti je bonus što više igrača može igrati s jednog kompjutora, na jednom monitoru bez potrebe za split-screenom, ali to stvara i problematične situacije, ponajprije to što ne možete napustiti “dijeljeni ekran”, a to znači da se igrači moraju boriti i kretati u grupi što nije uvijek ni poželjno ni izvedivo.
Jedine trunke originalnosti u Helldiversima odnose se na njihov “patentirani” strategem sustav i globalni konflikt. Strategemi su u biti zračna podrška koju pozivate usred borbe unošenjem serija komandi, slično kao što se unose Fatality sekvencije u Mortal kombatu. Strategeme otključavate prelazeći misije i dijele se na defenzivne, ofenzivne i podršku. Koncept strategema je zanimljiv, ali njegovo izvođenje je traljavo, neprecizno i najčešće samo iritantno. Dok bi neki rekli da je to dobro jer dodaje težinu igri, vjerujte mi da ova igra ne treba dodatne razine težine – naime ima ih 10 i to je više nego dovoljno jer je gotovo nemoguće solirati ijednu misiju koja je teža od razine 4. No moram reći da kao koncept strategemi dodaju određenu fleksibilnost igri jer možete prilagoditi taktiku u bitki i niste toliko ograničeni opremom koju ste odabrali prije početka misije.
Rat u Helldiversima masivan je globalni konflikt koji se širi preko cijele galaksije između vojski ljudi, kiborga, kukaca i iluminata. Kampanja je grupni trud, što više misija igrači riješe i na što većoj težini, to dodaje više utjecaja i gura protivničku vojsku van s tog teritorija. No ima tu nekoliko problema: prvi je samo izvođenje tog galaktičkog rata. Naime, kad prvi put pogledate mapu, vidjet ćete velik broj sektora, svaki ima svoje planete, a svaki planet svoje misije. Na prvi biste pogled pomislili da je to super, golem broj razina, svaka drugačija sa svojim misijama i pričom. No nije baš tako, dapače galaktička kampanja jedno je od najvećih razočaranja u igrama koje sam ikad doživio. Mape se generiraju automatski, razlikuju se samo u klimi, a misije na njima nasumično su generirane i cijelo se vrijeme ponavljaju te nemaju nikakvog smisla ni poveznica s ostatkom igre. Usto se igra ne broju aktivnih igrača, a veličina aktivne populacije u igri jednostavno nije dovoljna da gura sve tri protivničke vojske i pobijedi. Kad sam ja počeo igrati, konflikt je bio u svom 42. danu i stanje na galaktičkoj mapi nije bilo nimalo utješno. Iluminati su bili pobijeđeni, ali kukci i kiborzi bili su na Zemljinu pragu i u sljedeća 24 sata kukci su krenuli osvajati Zemlju.
Obrana Zemlje sastoji se od utrke u utjecaju, odnosno igrači moraju u 24 sata skupiti dovoljno utjecaja da obrane Zemlju. Pogodite što se dogodilo – u 24 sata svi aktivni igrači nisu skupili ni 20% potrebnog utjecaja i rat je izgubljen. Globalni konflikt dobra je ideja, ali ako se ne prilagođava broju igrača, onda nema smisla jer jednostavno nema šanse za pobjedu. Nisam siguran da je ijedan rat dobiven u povijesti Helldiversa, a kako igra nije ni jeftina ni lagana, vjerojatnost da će broj igrača porasti je malena. Helldivers je igra prepuna potencijala, no jednostavno ih nije iskoristila. Priznajem, igra ima svoje dobre trenutke u kooperativnoj igri. Ako ste ljubitelj kooperativnih pucačina i imate viška novca, probajte Helldivers. U suprotnom – izbjegavajte.