Prebrza vožnja uvjerljivo je najčešći prekršaj zbog kojeg hrvatski vozači moraju posegnuti duboko u džep. Naime, lani je prometna policija ispisala čak 285.374 prekršajne prijave zbog brzine veće od dopuštene. Najveći broj vozača (njih 99.810) pritom se tek neznatno ‘zaigrao’. Platili su kaznu zbog 10-20 km/h prebrze vožnje, Još ih je 11.767 platilo kaznu zbog vožnje brzinom do 10 km/h iznad propisane, a 62.405 ih je uhvaćeno kako voze 20 do 30 km/h brže nego što su smjeli. Iako se tu definitivno radi o prekršaju, te brzinske kategorije ne možemo smatrati namjernim, grubim kršenjem propisa. Vozači koji voze 10, 20 km/h iznad ograničenja u najvećem broju slučajeva nisu ni svjesni da su požurili te bi vjerojatno ‘odgrabili’ malo gasa da ih netko na to upozori, bilo da je to savjestan suvozač ili uređaj koji bi vozaču signalizirao da vozi prebrzo i/ili da će naići na kontrolu brzine.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (članak 283.) u Hrvatskoj je zabranjeno u vozilu koristiti i u njega ugrađivati naprave koje služe ometanju ili otkrivanju uređaja kojima policajci mjere brzinu vožnje. Nađe li policajac u vozilu takav uređaj, naredit će vozaču da ga ukloni te će mu ispisati novčanu kaznu u iznosu od 2000 kuna. Dakle, osim što je zabranjeno imati uređaj koji ometa mjerenje brzine vožnje - što je potpuno razumljivo - zabranjeno je u automobilu imati i uređaj koji samo otkriva vozaču da nailazi na uređaj za kontrolu brzine. S druge strane, ‘tužibaba’ tog tipa danas ima u mnogim navigacijskim uređajima, a mogu se naći i brojne aplikacije za pametne telefone koje će vozača upozoriti da uspori ako ne želi platiti kaznu zbog prebrze vožnje. Ipak, navigacijski uređaji s funkcijom obavještavanja vozača o policijskim kontrolama ne predstavljaju kršenje navedenog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer antiradar i sustav informiranja o kontroli brzine u osnovi nisu ista stvar, iako služe u iste svrhe. Antiradar hvata signale iste frekvencije, pa tako otkriva konkretan uređaj za mjerenje brzine. Navigacijski uređaji i aplikacije za mobitele imaju pohranjene informacije o lokacijama fiksnih radara i kamera, a u zemljama u kojima taj sustav funkcionira informacije o mobilnim uređajima za kontrolu brzine na navigacijskim se uređajima osvježavaju na dnevnoj bazi, zahvaljujući radio data sistemu koji šalje podatke. No, većina aplikacija koje funkcioniraju u Hrvatskoj podatke o lokacijama kontrola brzine dobivaju od samih vozača.
‘Tužibabe’ u navigacijskom uređaju i na zaslonu pametnog telefona korisne su i jer istovremeno upozoravaju kojom se brzinom u datom trenutku krećete, a koliko brzo smijete voziti. Na njihovo zvučno upozorenje usporit ćete, što će spriječiti plaćanje kazne, ali i eventualnu prometnu nezgodu. Upravo je to svrha preventivnih akcija u prometu, a ovakve nam se ‘tužibabe’ uklapaju u tu preventivnu sliku. Mnoge antiradar aplikacije za pametne telefone su besplatne, neke su nude uz pretplatu, a vozaču koristiti mogu i za klasičnu navigaciju. Isprobali smo, primjerice, aplikacije Waze, Here WeGo, Speed Cameras & Radars, Google maps,... Svaka od njih ima prednosti i nedostataka, a sve u osnovi javljaju o lokacijama fiksnih kamera, dok će na mobilne radarske kontrole upozoriti temeljem dojava drugih vozača. Stoga, upozorenje s mobilne aplikacije treba tretirati poput onog s klasičnog navigacijskog uređaja - veliki su izgledi da će na navedenoj lokaciji biti kontrola brzine, ali ako se ne radi o fiksnoj kameri prometni policajci u trenutku vašeg prolaska ne moraju biti tamo. U svakom slučaju, vozača će upozorenje o kontroli brzine potaknuti da uspori, čime će preventivna uloga biti ispunjena.
Aplikacija korisnih vozačima ima zaista mnogo. Speed Cameras & Traffic by Sygic upozorava na kamere koje ‘love’ prebrze vozače, ali i one koje će snimiti vozača koji projuri kroz raskrižje dok je na semaforu crveno svjetlo. Kad je u pitanju uloga navigacije, zanimljiva je aplikacija Camarad jer ulice označava različitim bojama - ovisno o tome koliko je na njima u tom trenutku intenzivan promet. Aplikacije mogu pomoći i kod plaćanja i traženja parkirnog mjesta. Primjerice. PayDo omogućava plaćanje parkinga na uličnim mjestima i u garažama. WePark informira korisnika o broju slobodnih parkirnih mjesta na njemu najbližim lokacijama, kao i o cijeni sata parkiranja na svakoj od tih lokacija. Kroz aplikaciju možete rezervirati parkirno mjesto te ući u garažu podizanjem rampe. Nadalje, električnih automobila na cestama je sve više, a punionica za njih i dalje nema baš na svakom koraku. Da locirate najbližu slobodnu punionicu može vam pomoći NextCharge.