Što je Hrvatska potpisala u Glasgowu, a većina snažnijih država nije?

Jedna od vrlo bitnih tema UN-ove konferencije o klimatskim promjenama COP26 koja se održala u Glasgowu bilo je i ukidanje fosilnih goriva kao pogonskog goriva u automobilima. Lajtmotiv rasprave bila je činjenica da cestovni promet donosi 17% globalnih štetnih emisija i da njihov udio konstantno raste.

To je tema koja zadnjih nekoliko godina dominira u autoindustriji, a gotovo svi proizvođači automobila ulažu milijarde eura ili dolara u razvoj "čistih" automobila, uglavnom pogonjenih strujom, te najavljuju kako će u dogledno vrijeme postati ugljično neutralni proizvođači. Na koncu je na konferenciji donesena "Deklaracija o ubrzanom prijelazu na automobile i kombije sa 100% nultim emisijama", koju su potpisale mnoge države, a među njima i Hrvatska, kao i mnogi pojedinačni gradovi, ali sasvim mali broj proizvođača automobila.

Države potpisnice deklaracije obvezale su se da će raditi na bržem prijelazu na vozila s nultom emisijom kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma. "Zajedno ćemo raditi na tome da sva prodaja novih automobila i kombija bude s nultim emisijama na globalnoj razini do 2040., a najkasnije do 2035. na vodećim tržištima.", između ostalog piše u deklaraciji. Sve to zvuči pozitivno, no problem je što su Deklaraciju potpisale uglavnom države, uz iznimku zemalja poput Velike Britanije ili Švedske, koje nemaju razvijenu vlastitu autoindustriju (poput Hrvatske) ili proizvode manji broj automobila.

S druge strane, potpisnice nisu države koje proizvode najveći broj automobila na svijetu - poput Njemačke, SAD-a, Kine, Japana ili Francuske. Dakako, među potpisnicima nema ni Češke, Slovačke ili Mađarske, koje imaju snažnu autoindustriju, pa se postavlja pitanje kakvog smisla uopće ima ovakva deklaracija koja još navodi da "ima za cilj da vozila s nultom emisijom štetnih plinova budu 'novo normalno', tako što će biti dostupna, pristupačna i održiva u svim regijama do 2030. godine".

Od velikih proizvođača automobila deklaraciju su potpisali Ford, General Motors, Jaguar Land Rover, Mercedes- Benz, Volvo i kineski BYD. Ostali najveći proizvođači poput Toyote, Volkswagen grupe (VW, Škoda, Seat, Audi...), Renaulta, Stellantisa (Fiat, Opel, Peugeot, Citroen), Honde, Nissana, BMW-a, Hyundaija ili Kije nisu stavili potpis na ovu deklaraciju.

Pa što nam to govori, budući da svi ti proizvođači već godinama najavljuju da će u doglednoj budućnosti prijeći na proizvodnju ekoloških automobila? Ništa drugo nego da prijelaz na ekološke automobile s nultim emisijama neće biti baš tako brz kako se možda iz trenutačnih propagandnih kampanja čini i da još uvijek većinom vjeruju da će i u desetljećima ispred nas automobili s motorima na unutarnje izgaranje biti dominantan pogonski sklop, barem u suradnji s elektromotorima u hibridnim vozilima. Uostalom, Volkswagen - kao jedan od najvećih proizvođača automobila na svijetu - službeno je najavio da mu je zbog predanosti poštivanju Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama cilj do 2050. godine postati poduzeće s ugljično neutralnim učinkom. Očito im je ova deklaracija koja kao rok navodi 2035., odnosno 2040. godinu preoptimistična.