Tvornice će u budućnosti biti bez ljudi

Hrvatska kakvu želimo je napredna Hrvatska. Hrvatska koja gospodarski raste. Puno brže od svojih susjeda. I sigurno brže od europskog prosjeka. Je li to zaista moguće? Je li moguće pronaći gospodarske grane u kojima smo globalno konkurentni? Je li moguće stimulirati i postići ubrzani rast većine našeg gospodarstva?

Uvjeren sam da je to moguće. Zapravo se već i događa u jednom od najmlađih sektora našeg gospodarstva. Taj sektor je sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija. ICT sektor već danas raste više nego dvostruko brže od rasta BDP-a. Što je još važnije, raste na održiv način. Konkurentan način. To dokazuje stopa rasta izvoza od 12 posto. Također zapošljava mlade ljude. Opet s godišnjom stopom porasta većom od 10 posto. Omogućava im da životni standard u Hrvatskoj bude donekle usporediv s ostatkom Europske unije. Pripravnička plaća gotovo je dvostruko veća od prosječne plaće, a nakon samo nekoliko godina veća i od ministarske.

Međutim, ICT sektor donosi tek desetak posto hrvatskog BDP-a. Kako ovaj plimni val učiniti većim? Je li moguć pozitivan tsunami hrvatskog gospodarstva? Odgovor je opet potvrdan. Ali uz dva vrlo bitna preduvjeta.

Mreža ‘pametnih’ uređaja

Prvi je da hrvatskom ICT sektoru treba omogućiti daljnji razvoj. Treba stimulirati stvaranje i zadržavanje ICT stručnjaka. Treba ubrzati prijavu i realizaciju projekata financiranih putem fondova EU. Treba izgraditi most suradnje i povjerenja između privatnog i javnog sektora.

Drugi preduvjet leži u potencijalu digitalizacije drugih gospodarskih sektora. Zato je ponovno potreban jak ICT sektor, ali i stvaranje okvira za suradnju drugih sektora poput energetike, prometa, poljoprivrede i turizma s ICT sektorom. To je smjer u kojem idu najnaprednija svjetska i europska gospodarstva razvijajući koncepte poput industrije 4.0 i sl.

Što je zapravo digitalizacija? Za početak treba odrediti taj pojam o kojemu se u posljednje vrijeme sve više može čuti. Dakle, digitalizacija je, pojednostavljeno rečeno, primjena moderne tehnologije i njenih proizvoda. Digitalizacija je više od informatizacije o kojoj još uvijek suštinski najviše govorimo i svjedočimo. Digitalizacija donosi šire i dublje promjene u načinu funkcioniranja pojedinaca, gospodarstva i javne uprave. Informatizacija je osigurala da postojeći “papirnati” način poslovanja automatiziramo i ubrzamo kroz rad na računalu, primjenu aplikacija i umreženost zasnovanu na brzom pristupu internetu. Digitalizacija je već u svojoj prvoj fazi uspješno izmijenila način poslovanja i svakodnevnog života bilo da se radi o kupnji, turizmu, prijevozu i javnim uslugama. Digitalizacija izravno odgovara na svakodnevne potrebe korisnika ili građana te im olakšava i obogaćuje život. Ono što je pred nama još je puno zanimljivije i uzbudljivije. To je druga faza digitalizacije. Dok smo u prvoj fazi digitalizirali načine rada, posebice u trgovačkom i uslužnom segmentu i za to koristili računala, aplikacije i pametne telefone, u drugoj fazi digitaliziramo svijet oko sebe.

I to doslovno, na način koji fizičke objekte oko nas, bilo da je riječ o strojevima, kontejnerima, vozilima ili uličnoj rasvjeti, umrežava u jedinstvene sustave. Kroz umreženost uređaji postaju “pametni” jer su kroz primjenu različitih senzora u stanju prikupiti informacije o svom stanju i okolišu. Te se informacije onda mogu obraditi, analizirati i iskoristiti kako bi uređaji radili sigurnije, kvalitetnije i učinkovitije. Također, umreženost omogućava uređajima da svoj način rada promijene na temelju prikupljenih podataka. Znači, u drugoj fazi digitalizacije uređaji, strojevi, vozila – jednom riječju stvari – “razmišljaju” i djeluju autonomno, u stvarnom vremenu, bez potrebe za ljudskim nadzorom i aktivnostima.

Primjena digitalnih rješenja omogućit će promjenu načina funkcioniranja gospodarstva. Proizvodni i prodajni lanac vrijednosti znatno će se skratiti i ubrzati.

Ključne vještine i poslovi bit će vezani uz marketing i dizajn proizvoda s jedne strane te projektiranje, upravljanje i nadzor budućih automatiziranih i umreženih proizvodnih kapaciteta s druge strane. Tvornice budućnosti u proizvodnom su smislu tvornice bez ljudi. Svjedočit ćemo puno većoj individualizaciji usluga i proizvoda u odnosu na danas. Proizvodnja će postati puno bliža kupcima, a rokovi isporuke kraći. Smanjit će se potreba za “jeftinom” radnom snagom na Dalekom istoku, a puno veći broj proizvoda ponovo će se raditi u Europi.

Golem razvojni potencijal

To je budućnost. A kakva je sadašnjost? Posebno, kakva je naša sadašnjost? Digitalizacija se u Hrvatskoj događa još uvijek sporadično i ad hoc. Najčešće je prepuštena ICT sektoru i pojedinim svijetlim primjerima u gospodarstvu i javnoj upravi. Zato ne čude rezultati koje Hrvatska ostvaruje prema pojedinim europskim mjerilima razvoja digitalnog društva gdje smo obično svrstani u onu drugu, lošiju skupinu europskih država. Sada imamo problema gotovo sa svim aspektima digitalizacije. Ne stvaramo dovoljno ICT stručnjaka, brzina razvoja digitalnih vještina je ispodprosječna, digitalna infrastruktura nije dovoljno razvijena, a ograničene investicije dosta često ne završavaju u razvoju nove infrastrukture s dodanom vrijednošću, nego u dupliciranju i tripliciranju postojeće.

Posljedica je to što na digitalizaciju ne gledamo holistički. Također, digitalizaciju još ne promatramo kao stratešku priliku. Primjerice, ICT kao tzv. “horizontalna tema” ima sporednu ulogu u našoj Strategiji pametne specijalizacije koja definira ključna tematska područja važna za budući razvoj naše zemlje. To je gotovo pa nezamislivo u 21. stoljeću kada se digitalizacija zbiva svuda oko nas i kada ima toliki razvojni potencijal. Da, ICT jest per se “horizontalna” tema u smislu utjecaja na sve druge sektore gospodarstva. Međutim, sadašnja “horizontalna” uloga u Strategiji pametne specijalizacije marginalna je uloga iz koje se ne može izroditi ono što nam je potrebno.

Jedna od glavnih uloga ICT sektoru dala bi potreban legitimitet i snagu koja mu je potrebna da bi pružio podršku naprednim nastojanjima drugih gospodarskih grana u procesima digitalne preobrazbe.

ICT sektor na listi prioriteta

Naša je prednost što imamo zdrav ICT sektor. U njemu je nemoguće pronaći gospodarski subjekt – tvrtku ili poduzeće koji imaju problem s pronalaskom posla ili likvidnošću. To je sektor koji želi javnom sektoru ponuditi ruku partnerstva ne tražeći nikakve nepovratne subvencije kako bismo svi skupa ubrzali napredak prema zajedničkom cilju.

Ako ICT sektor ne stavimo na listu prioriteta – on će i dalje rasti, ali nedovoljno i ostat će nam samo ogroman neiskorišteni potencijal. Naši najbolji ICT stručnjaci bez problema će pronaći svoju sreću izvan granica naše zemlje. Nama će ostati troškovi njihova školovanja, dok će blagodati njihova poreza, davanja i potrošnje doprinositi BDP-u drugih zemalja.

Potreban nam je zaokret, a imajući u vidu visoku dinamičnost ICT sektora, rezultati mogu biti vidljivi i opipljivi za manje od dvije godine.

Konkretno, zaokret bi podrazumijevao rješavanje sljedećih pet točaka:

– jačanje provedbenih kapaciteta javnog sektora za pripremu i realizaciju ICT projekata kroz suradnju s privatnim sektorom

– ubrzanje pripreme, pokretanja i realizacije ICT projekata financiranih iz fondova EU

– nadopuna Strategije pametne specijalizacije s ICT-om kao prioritetnim tematskim područjem

– ukidanje parafiskalnih nameta u ICT području

– podizanje konkurentnosti u zadržavanju ICT stručnjaka kroz porezne stimulacije.

Zaokret nam je potreban što prije. Za budućnost svih nas. Za budućnost Hrvatske. Za budućnost naše djece.