Očekujući sastavljanje nove vlade, Denis Matijević, vlasnik AgroFructus grupe iz Donjeg Miholjca, uputio je budućem ministru poljoprivrede popis sa šest strateških točaka za razvoj tog sektora, a to su nadogradnja Strategije razvoja hrvatske poljoprivrede, regionalizacija poljoprivrede, navodnjavanje, prilagodba zakona regulativi EU, komasacija poljoprivrednog zemljišta i smanjivanje PDV-a na hranu.
Zašto ste se odlučili javno obratiti budućem ministru poljoprivrede?
Zato što je trenutak za zaokret u poljoprivrednoj politici. Naš je prijedlog prioriteta produkt ne samo moga iskustva nego i razgovora s brojnim agrarnim stručnjacima. Ključno je napraviti konkurentan proizvod. U našoj poljoprivredi nema sustava i mnogi prozvođači se samo spletom okolnosti drže na životu. AgroFructus grupa se uglavnom bavi organizacijom proizvodnje, odredili smo se za pojedine regije i artikle, investirali u transfere znanja i tehnologije kako bi naši kooperanti mogli imati konkurentan proizvod, no mnogi drugi proizvođači su u lošoj situaciji.
Zašto od 1996. nema nove strategije razvoja poljoprivrede?
Kad sam to pitao jednog od bivših ministara poljoprivede, rekao mi je da su mu ladice ionako pune raznih strategija i da nam to ne treba... Ta stara strategija može biti prvi korak, iako je i ona napisana bez cilja i vizije, ne navodi koje grane imaju potencijal za stvaranje konkurentnog proizvoda. Hrvatska sada ponovno pokreće veliki investicijski ciklus bez jasne vizije, jer iz načina na koji se u poljoprivredi dijeli novac, ne može se iščitati cilj, želimo li proizvoditi mlijeko, svinje ili jabuke. Imamo kontakte s nekoliko tisuća kooperanata, dolaze nam mladi ljudi i pitaju u što treba investirati – a taj im odgovor mora dati poljoprivredna strategija.
Predlažete i regionalizaciju, određivanje koja su područja pogodna za pojedine poljoprivredne kulture?
Na taj način možemo doći do ozbiljnog volumena za nastup na tržištu, lakše je brendiranje, bila to zagrebačka jabuka ili neretvanska mandarina. Mandarina je danas konkurentna na vanjskom tržištu i u tome je Vlada dala svoj doprinos. Taj princip regionalizacije proizvoda nismo, nažalost, koristili primjerice kod jabuka, koje se sada proizvode od Dubrovnika do Vukovara, a tako se ne može napraviti konkurentan proizvod jer se ne radi po jedinstvenim tehnologijama proizvodnje, odnosno prenaglašena je heterogenost tehnologija, sorti. Kad smo prije desetak godina krenuli u sustav poticaja trebalo je odrediti gdje ćemo što proizvoditi, ali to nikada nije napravljeno, pa se moglo dobiti poticaje i za masline u Slavoniji i za pšenicu u Dalmaciji.
Smatrate da PDV na voće i povrće treba smanjiti?
Da, PDV na voće i povrće od 25 posto je previsok pa potiče sivo tržište. U okolnim državama je puno niži – u Srbiji je osam posto, u Sloveniji pet ili šest. Da smanjimo taj porez više nitko ne bi imao interesa varati državu. Manji PDV povećao bi potrošnju, otvorio nova radna mjesta, a prodaja bi se toliko povećala da ni prihod od PDV-a ne bi bio manji od dosadašnjeg.
Imate ideje i za efikasnije gospodarenje vodama?
Usporedo s navodnjavanjem trebamo se posvetiti odvodnji, gdje se i bez investicija mogu napraviti veliki pomaci. Naime, kanale prvog i drugog reda, velike kanale, održavaju Hrvatske vode i s njima nema problema. Kanale trećeg i četvrtog reda trebala bi održavati lokalna samouprava, koja u pravilu nenamjenski troši novac za održavanje kanala, pa voda ne stiže u velike kanale nego ostane na proizvodnim površinama. Cijeli taj posao treba prebaciti na Hrvatske vode, čime bi se višestruko smanjila mogućnost nastajanja štete od poplava, a bez ikakvih investicija.
Zašto ste od Agrokora preuzeli biznis s neretvanskim mandarinama? Kako ste nadoknadili zabranu izvoza u Rusiju?
Proizvodnja iz doline Neretve produljuje nam sezonu, a mandarina je najozbiljniji hrvatski izvozni proizvod iz segmenta voća i povrća. Na rusko tržište smo se probili tek prije tri-četiri godine. Lani je urod bio mali, samo 30.000 tona, pa smo zabranu lakše podnijeli jer smo sve prodali u regiji, no nadamo se da će se problem s Rusijom riješiti. Naime, dosad je maksimum bio do 70.000 tona, a naš je plan u idućih nekoliko godina doći do 100.000 tona, jer novi nasadi dolaze u punu rodnost.
>> Poduzetnike ne trebate spašavati, ali ih ni ograničavati
>> AgroFructusova tvrtka Marinada povukla 11,4 mil. kn iz EU fonda
Još da i počne plaćat te mandarine