Prognoze

Bankari: 2011. bit će godina preživljavanja

Foto: Boris Ščitar
Bankari: 2011. bit će godina preživljavanja
20.12.2010.
u 08:00
U nedostatku klijenata kojima bi plasirali novac, banke ulažu u infrastrukturu i vlastitu tehnologiju. Splitska banka uložila je 20 mil. eura u novi IT sustav i kani povećati broj poslovnica
Pogledaj originalni članak

U 2011. godinu bankari ulaze s oprezom i ne baš previše optimizma. Smatraju da će biti teška i složena kao i 2010.

– Očito će 2011. biti godina preživljavanja. Najbolje bi je bilo prespavati, pa tko ima “sala”, održat će se – prokomentirao je na predbožićnom druženju s novinarima čelnik Erste banke Petar Radaković, aludirajući na potrebu dobre kapitalne podloge.

Nema odljeva depozita

Ne očekuje velike investicije u realnom sektoru, osim kad su posrijedi javne tvrtke koje bi ipak mogle nešto plasirati. Dok gospodarstvu u manjoj mjeri prognozira rizičnije poslovanje, ističe da se struktura aktive stanovništva pogoršala jer je dio građana ostao bez posla pa su i rizici u tom dijelu veći.

– Vjerujem da će kreditiranje u 2011. rasti između šest i osam posto, no banke na sebe ne mogu preuzeti odgovornosti koje nemaju i same potaknuti investiranje premda su gladne investicija. Akumulacija je na sreću dobra, štednja nam raste, a depoziti su sigurni – pohvalio se Radaković te ustvrdio da ni poslije 1. siječnja neće biti odlijevanja depozita, nego baš suprotno – dio štednje iz regije prelit će se u Hrvatsku. Rezultatima 2010. godine nije sretan, ali je zadovoljan. I u Splitskoj banci godinu koja je na izmaku nazivaju teškom, opterećenom visokim rezervacijama i lošim kreditima. Prokurist banke Tomislav Krpan izjavio je čak da su troškovi rizika u bankarskom sustavu “metastazirali”.

– Sve je manje kapaciteta za otplatu dugova, posljedice su recesije niže plaće i gubitak posla – kaže Krpan.

Premda je pozitivno to što se u posljednjem tromjesečju trend udjela loših kredita nije pogoršavao, nego je, dapače, poboljšan, procjenjuje da će u prvom polugodištu 2011. ipak rasti. Kad je posrijedi problem zaduživanja u švicarskim francima koji su “očekivano ojačali u neočekivanoj krizi”, napominje da su neki korisnici kredita još na dobitku.

Smanjenje kamata

– Zaduživanje u švicarcima donijelo je niže kamate pa je bila veća kreditna sposobnost, što je nosilo mogućnost kupnje većeg stana, a neko vrijeme i znatno nižu ratu. Inače, kad su posrijedi stambeni krediti, ciklus je otplate dugačak, od 15 do 30 godina i u tom se roku nešto još može i promijeniti – tješio je dužnike.

No doista bi im mogla pomoći odluka banke da smanji kamate na stambene kredite u švicarcima od 30 do 60 baznih bodova, na 5,90 posto.

– Unatoč teškoj godini, postigli smo planiran rezultat i imali visok stupanj investicija, ponajprije u promjenu bančina IT sustava, u što smo uložili 20 milijuna eura – napomenuo je Henri Bellenger, potpredsjednik uprave Splitske banke.

Najavio je nastavak širenja mreže poslovnica u 2011. godini, posebno u Zagrebu, u kojem zasad imaju 25 poslovnica, a planiraju da ih bude 40. Čini se da se bankari, u nedostatku kvalitetnih klijenata za investicije, okreću vlastitim ulaganjima.

– Ne očekujemo jači ekonomski oporavak sljedeće godine, ali srednjoročno smo optimistični, posebno zbog priključenja Hrvatske Europskoj uniji – kaže Bellenger.

Formalno će pozitivni predznaci ipak nastati rastom BDP-a, no to, smatra glavni makroekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić, nije nikakav pokazatelj izlaska iz krize, nego više posljedica niske baze u 2010. O oporavku, kaže, ipak mnogo više govori rast zaposlenosti, u trenutku kad nastupi.

– Domaći prerađivački sektor očekuje restrukturiranje, na standard građana utjecat će brži rast cijena, posebno energenata i komunalnih usluga. Novo tiskanje novca koje inicira FED stvorit će mogućnost novih “balona” na svjetskom tržištu robe i rezultirati rastom cijena – pesimistično je najavio Šantić.

Konsolidacija sustava

Požalio se da su u 2010. izostale nužne korekcije u gospodarstvu te da poticanje potrošnje građana i državnih investicija treba zamijeniti rastom izvoza i domaćega realnog sektora.

– Magična rješenja devalvacije i deeurizacije koja se spominju potencijalno su vrlo opasna jer mogu donijeti inflatornu spiralu i vrlo dug oporavak, što je pokazalo iskustvo pribaltičkih zemalja 2009. – poručio je analitičar koji prognozira i konsolidaciju domaćega bankarskog sustava u kojem, tvrdi, još ima previše banaka.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 11

RU
rus4
08:16 20.12.2010.

Ugušit ćete se u svojoj pohlepi. Kamate su vam drastične,mislite da će biti budala kao u 2007,2008, kad su svi uzimali kredite,.... TAKO TO BIVA KAD SE PREVIŠE SNIVA...TJ.KAD SI POHLEPAN

ST
stefj
09:04 20.12.2010.

Teško je za očekivati neki značajniji pad kamata. Problem je što će radi neprovođenja reformi kreditni rejting zemlje dodatno pasti, a to znači veći rizik iliti veće kamate. Promjena je samo u tome što je poduzeće prije moralo ići u banku i tražiti kredit, a danas razni referenti kruže okolo i traže kvalitetna poduzeća gdje bi mogli plasirati novac. Npr. prije 2-3 godine, banke bi već u prvoj polovici ispucale kompletnu godišnju kvotu kredita, dok danas, osim države, banka zapravo nema kome dati kredit. Većina poduzeća koja traže kredit ionako su previše zadužena i ne mogu dobiti više, a ionkao bi se novci potrošili na plaće i održavanje hladnog pogona. Takvo dizanje kredita je zapravo siguran put u bankrot, jer poduzeće nije država da si može priuštiti nekontrolirano trošenje novca. Osim toga, od sada se poduzeća mogu zaduživati direktno vani, gdje su kamate ipak nešto povoljnije, naravno, ako netko prođe kreditnu provjeru. Sve u svemu, banke u stagnaciju, privreda u ponor...

OB
-obrisani-
08:25 20.12.2010.

Kako banke stvaraju novac iz ničega? Kako je moguće da se nikada ne dogodi da dođete u banku i dobijete odgovor kako ne možete dobiti kredit jer trenutno nemaju dovoljno novaca. Da vam kažu kako moraju čekati da netko položi (oroči) novac kako bi mogli izdavati nove kredite. Iz teksta u nastavku vidjet ćete kako stvari zaista funkcioniraju i kako banka od vaše jedne kune može stvoriti novih 3, 5 ili 10 kuna. Naravno vrijedi i obrnuto: povlačnjem novca iz banke smanjujete mogućnost njegovog umnožavanja. Kako od jedne kune banka može \'\'stvoriti\'\' tri? Je li posrijedi neki čarobni štapić kojim banke kreiraju novac ili se ipak krije nešto drugo? Ovu su najveće tajne moći... Banke: Financijski sustav od svojih najranijih začetaka temelji se na principu ponude i potražnje, odnosno sučeljavanju viškova i manjkova financijskih sredstava. U davna vremena kad banke još nisu postojale i kada se novac, odnosno zlato čuvalo kod zlatara shvatilo se da zlatarima nije potrebno čuvati svu količinu zlata već da se dobar dio može posuditi onima kojima je trenutno potreban, a da se samo manji dio može zadržati za podmirenje tekućih obveza. Tako su sada osim naknada za pohranu zlata u svojim sefovima počeli zaračunavati i kamate na posuđene viškove. Upravo na ovom principu razvio se današnji moderan bankovni sustav. Poslovanje današnjih banaka temelji se na prikupljenim depozitima – znači viškovima novčanih sredstava stanovništva, poduzeća i drugih subjekata. Tako prikupljeni depoziti predstavljaju obvezu banke u njezinoj pasivi. Banka na tako primljene depozite jedan dio sredstava mora izdvojiti u obliku obvezne rezerve i rezerve likvidnosti (koju propisuje Hrvatska narodna banka) kako bi mogla izvršavati svoje obveze dok ostatak sredstava može plasirati u obliku kredita svojim klijentima ili u neke druge oblike investiranja. Znači vidimo da banka ustvari transferira vlastite obveze – primljene depozite (pasiva) u vlastita potraživanja – dane kredite (aktiva). Zabluda je da banke svoju profitabilnost temelje na razlici pasivnih (kamate na primljeni depozit) i aktivnih (kamata na dane kredite) kamatnih stopa pri tom misleći da banka na primljeni depozit od recimo 100 kuna odobrava kredit u istom ili manjem iznosu. To naravno nije ni približno točno a u nastavku ćemo vidjeti i zašto. Ako banka prikupi 100 kuna depozita i ako izdvoji 20 kuna za obveznu rezervu i 10 kuna za rezervu likvidnosti ostaje joj 70 kuna za kreditnu aktivnost i to je njezin trenutni kreditni potencijal. Ako pretpostavimo da će banka uspjeti plasirati svih 70 kuna u obliku kredita, jedan dio tako odobrenog plasmana vratit će se ili ostati u banci na računu (stopa zadržavanja sredstava u banci). Ako pretpostavimo da se od prvotno odobrenog kredita 30 kuna vrati u banku, tih 30 kuna predstavlja novi depozit i novu bazu za sljedeći kredit. Banka tako na osnovu jednog depozita multiplicira njegovu vrijednost i vrši kreditnu ekspanziju. Ne zaboravimo da je ovo bio primjer modela jedne banke (banka A) gdje je bila pretpostavka da će 30 kuna ostati i/ili vratiti se u banku. To znači da ostalih 40 kuna može doći kao depozit u drugu banku (banku B) – ta druga banka opet izdvaja sredstva za obveznu rezervu i rezervu likvidnosti i ostatak plasira u obliku kredita i tako se lanac nastavlja. Na taj način dolazimo do tzv. makromultiplikacije odnosno ekspanzije kredita na razini svih banaka gdje banke na osnovu prvotnih 100 kuna depozita mogu odobriti mnogo veći iznos kredita i naravno na ukupni iznos zaračunati aktivnu kamatnu stopu. Zbog toga kažemo da banke kreiraju depozitni novac (novac na računima) dok centralna banka primarnom emisijom kreira primarni odnosno efektivni novac (novčanice i kovanice). Kreditna aktivnost na osnovu koje se stvara depozitni novac predstavlja ustvari sekundarnu emisiju novca. Važno je naglasiti da na proces multiplikacije utječe i razvijenost bezgotovinskog platnog prometa. Što je bezgotovinski platni promet razvijeniji, odnosno što je manje efektivnog novca u optjecaju baza za kreditnu aktivnost će biti veća. HNB kao regulator monetarne politike posebnu pažnju pridaje tome da se ovaj proces multiplikacije previše ne razuzda pa raznim restriktivnim mjerama utječe na proces multiplikacije depozita. Tu su osobito bitne već spomenute: stopa obvezne rezerve i rezerve likvidnosti. Što su ove stope manje kreditna ekspanzija će biti veća i obrnuto. Naravno, tu dolazi do suprotnih mišljenja između poslovnih banaka koje nastoje što više povećati svoj kreditni potencijal a tako i svoju profitabilnost, i centralne banke koja nastoji ograničiti kreditnu ekspanziju i izbjeći moguće potrese u gospodarstvu. Nekada davno papirnati novac je bio samo zamjena za stvarno zlato no ubrzo su shvatili da im je potrebno više novaca nego što imaju zlata i onda su jednostavno počeli izdavati više novaca. Sve je u redu ukoliko se nikada ne dogodi da svi žele svoj novac istovremeno. Čak i danas vrlo je malo stvarnog novca (efektivnog) u obliku novčanica i kovanica. Većina postoji samo u računalu (poslovnim knjigama). Mora vam biti jasno kako Hrvatska preko banaka ne posjeduje nikakvu moć, jer je prodala svoje banke. Znači nema potencijal kreirati svoj novac. Sav novac koji se ulaže i deponira u banke Hrvat ulaže u inozemstvo. Postavlja se pitanje zašto su banke u tako kratkom roku prodane, što podsjeća na samoubilački čin.