Banke na naknadama godišnje ubiru 3 milijarde kuna

Hrvatske banke u godinu dana naplate više od tri milijarde kuna naknada i provizija – u 2010. godini 3,2 mlrd. kuna, a u prvih šest mjeseci 2011. još 1,46 mlrd. kuna. Koliko se od toga odnosi na građane, a koliko na tvrtke, u statistici nije vidljivo, no još je manje poznato koliko su  cijene bankarskih usluga realne. Banke ih, naime, formiraju slobodno, bez ikakva nadzora ili obveze da objasne načela prema kojima odlučuju o njihovoj visini.

Dozlogrdilo i EK-u

Nije utješno, ali ta praksa nije hrvatska specifičnost. Dozlogrdila je i Europskoj komisiji (EK) koja je nedavno pokrenula javne konzultacije upravo o tome. Kao glavni problem navodi netransparentnost i neusporedivost troškova pojedinih banaka, a posebno troškova otvaranja i vođenja osnovnog računa i njegova “seljenja” u drugu banku. Povjerenik za financijske usluge Michel Barnier optužio je banke za “nedostatak volje” da osiguraju transparentnost naknada i najavio donošenje zakona koji će to promijeniti u drugoj polovici 2012. I u Hrvatskoj se, otkrivaju iz HNB-a, rade izmjene Zakona o kreditnim institucijama, koje bi trebale obuhvatiti i visine naknada i provizija. Nacrt prijedloga tih izmjena bit će upućen u javnu raspravu početkom druge polovice ove godine.

– Formiranje iznosa naknada, provizija i opomena banaka ne podliježe ni mišljenju, ni propisima u nadležnosti središnje banke – kažu u HNB-u. No postoji zakon koji spominje naknade, u Zakonu o platnom prometu stoji da bi trebale biti primjerene i u skladu s troškovima pružatelja usluge – možda već na toj osnovi supervizor ima mandat nešto poduzeti. Jer, na izravan upit o tome kako odlučuju o visini formiranja cijena naknada i provizija, banke daju neargumentirane odgovore koji baš puno ne govore o primjerenosti i troškovima – recimo, da promjena naknada ovisi o indeksu potrošačkih cijena i usporedbi s konkurencijom. Zbog čega je, recimo, u Hypo banci naknada za vođenje računa od 8,9 do 11,9 kuna, u Erste banci od tri do osam kuna, a u Zabi i RBA od pet do devet kuna? U isto vrijeme za studente i djecu do 15 godina OTP ne naplaćuje vođenje računa, čak i ako imaju nebrojeno transakcija više nego odrasli klijenti.

Čekovi kao “penali”

Posebna zanimljivost su “paketi“ usluga, jedan takav - OTP standard plus - mjesečno stoji 100 kuna, što je godišnje čak 1200 kuna, a u Zabi se Premium lepeza penje do 150 kuna mjesečno, odnosno 1800 kuna godišnje. Paketi obično pokrivaju vođenje računa, SMS i e-bankarstvo i popuste na druge naknade, kao što je ona za podizanje kredita. No vrijedi li to tisućicu i pol godišnje? Kako su Hypo i Erste banka izračunale da ih slanje opomene za dugovanje stoji baš 50 kuna? Dok je u Zabi prva opomena 30 kuna, no opomena prije tužbe raste do 100 kuna. RBA je, pak, procijenila da je već prva opomena stoji 70 kuna, a ona uoči tužbe 150 kuna. U PBZ-u su prvo upozorenje dosad naplaćivali 50 kuna, no najavili su pojeftinjenje na 20 kuna. Jedna od bizarnijih naknada je ona za izdavanje čekovnih blanketa; u Zabi i OTP-u po čeku naplaćuju pet kuna, u vrijeme kad su čekovi praktički izumrli. Vrlo nejasno, osim ako naknada ne služi kao neki “penal“ klijentu koji uopće traži ček. Jer, RBA, recimo, smatra da joj izdavanje čekova nije trošak.

Vrhunac čudnih naknada je naplata “neosnovanog reklamiranja troškova“, ma što to značilo. No, Zaba ga naplaćuje 20 posto od iznosa, a najmanje 20 kuna reklamiranog troška. Želite li u najvećoj hrvatskoj banci saznati obračun kamate za godinu dana, to će vas stajati 62,50 kune, dok pregled kamatnih stopa iz prethodnog razdoblja stoji – dvostruko više – 125 kuna. Zanimljivo je da u Zabi izdavanje potvrde o provedenom plaćanju jednako košta i ako se šalje poštom na kućnu adresu, i ako se izdaje u poslovnici na zahtjev klijenta. I šlag na kraju – ako primate inočekove na ime ratnih odšteta za prisilni ili ropski rad u RBA, nećete se izvući – naknada je minimalno 100 kuna.