Bila je sramota živjeti na selu, sad imamo priliku vratiti mu se

Ovo je prilika da se Hrvatska vrati svome selu, ali to je posao za više vlada, ne jednu. Do sada je bila sramota živjeti na selu, ali treba nešto napraviti da ljudi imaju razloga ući na selo. Nije sramota proizvoditi, bez proizvodnje ne ide. Sadašnja Vlada počela je to shvaćati i vjerujem da će idući parlamentarni izbori prvi put proći bez partizana i Ustaša.

Govori nam to Neven, jedan od braće Pivac, koji primjećuje da i u njegovu vlastitu selu u vrgoračkom kraju nitko više ne drži svoju kokoš, kravu, da više ima kućnih ljubimaca nego stoke, te da više nitko ne sadi svoj krumpir.

U kampanji Styria Media Groupe 'Budite heroji koje Hrvatska treba' razgovaramo s čelnicima hrvatskog gospodarstva o tome kako možemo spasiti što više radnih mjesta u ovoj krizi.

Za našeg sugovornika pandemija i gospodarska kriza donijele su mnogo briga, ali i priliku da promislimo te presložimo vrijednosti. Za sad, nitko od gospodarstvenika ne može predvidjeti što će donijeti naredni mjeseci.

- Situacija je toliko promjenjiva da ja osobno danas mislim jedno, sutra drugo. Sve je potpuno nepredvidivo, opasnije je nego za vrijeme rata. U poslu sada nemate konkretno rješenje jer se stanje mijenja skoro iz sata u sat, kao temperatura zraka od jutra do mraka. Ujutro sam u jakni, popodne u kratkim rukavima. Ali jedno je jasno – svi zajedno promijenit ćemo svoje navike, neke od tih navika bit će bolje, a neke će se dogoditi pod silom prilika. Potrošnja će se opravdano i neopravdano smanjiti, a oni koji nešto imaju, dobro će odvagnuti prije nego potroše – govori nam Neven Pivac. Nastavlja kako sad svi trošimo na hranu i osobnu higijenu, a što ne moramo, ne kupujemo, da zapravo svi zajedno živimo s upola manje novaca nego inače.

- I ništa nam ne fali! Ali kad padne potrošnja, ne puni se ni proračun, a onda fali za mnoge stvari. Možda je ružno reći, ali jedno groblja rade s istim kapacitetom, dok nitko drugi nije zadržao svoj promet. Autocestama se nitko ne vozi, ne rade benzinske, mi do prije četiri mjeseca nismo imali radne snage, a sad nezaposlenost raste – govori Pivac.

Na pitanje, je li ovo prilika da se stvari preslože, pa i radna snaga, da se oni koji su izgubili posao u turizmu kanaliziraju prema proizvodnji i poljoprivredni, naš sugovornik kaže da ipak sumnja u takav transfer.

- Donedavno niste mogli radnika iz Samobora privući u Zagreb, kamoli nekog iz turizma da privučete da ide saditi krumpire. Ne može se to u jednom danu. Ali oni koji su otišli vani, sad se opet vraćaju i bolje će se snaći u ovoj krizi jer donose novu radnu etiku, veći radni elan – kaže naš sugovornik. Uvjeren je da će svi radnici općenito puno više cijeniti svoje radno mjesto te da će biti odgovorniji. Štoviše, smatra da će svi zajedno odgovornije trošiti, cijeniti svoj novac te da je ovo prilika da se neke priče restartaju, ponovno preslože.

- Iako objektivno nisam uopće nezadovoljan kako mi u našoj industriji radimo, ali znam da će naš kupac sutra imati 30 posto manja primanja te da neće kupovati isto kao prije. Vjerujem da će se mijenjati sustav vrijednosti, manje će se ići u restorane, trošiti na pedikere, manje gledati u marke tenisica koje nosimo. Još nedavno kupovao sam tenisice snižene 30 posto. Prodavačica je rekla da je to zato što je model star tri mjeseca, da su stigli novi modeli. Je li normalno da plaćam model tenisica ili je bitnija udobnost tenisica? Malo smo se pogubili u izobilju i problem je što su mladi možda opterećeni time nose li model tenisica iz siječnja ili travnja 2020. godine – kaže Pivac.

Razmišljajući u tom kontekstu, primjećuje da je još do prije krize bilo pod normalno sjesti u središtu Zagreba na kavu na neke punktove samo da bi bili viđeni.

- A tamo kavu i vodu platim kao i 50 kilograma kukuruza ili 30 kilograma krumpira. Stotinjak metara dalje kave je možda šest kuna. Sada nam je u redu i kava koju skuhamo na aparatu kod kuće koja košta 1,5 kunu. Pijemo je s obitelji i ponovno smo više s djecom – primjećuje Pivac. Još dugo ćemo sanjati dobru i bogatu 2019., kaže naš sugovornik i primjećuje da je ta godina bila toliko dobra da su neki nepromišljeno ulijetali u investicije, kupovali apartmane, stanove za najam.

- Rentom su htjeli vraćati kupovinu nekretnina. Dosta logično razmišljanje, ali sad podstanari više možda nemaju od čega plaćati rentu. Smanjit će se stanogradnja, bit će manje posla i za zidare, vodoinstalatere, parketare... Turizam nam je ove godine praktično mrtav te mislim da ćemo mijenjati svoje navike i u turizmu, možda ćemo manje ići u kampove, više birati osamu. Mnogi se boje, pa više možda neće tako hrabro ulaziti u avione. Ovo će nas sve promijeniti. Ova kriza okrznula je sve, pa i medije i oglašavanje. Naravno da treba ulagati u vlastiti marketing i oglašavanje u domaćim medijima, ali bit će teško jer predstoji razdoblje štednje, sve će se vagati, osim potrošnje za hranu. Svi se moramo organizirati na troškovnoj strani. I tko hoće kuću graditi, dobivat će jeftinijeg radnika, jeftiniji materijal te će se svaki potez dobro promisliti – promišlja naš sugovornik.

Više puta u razgovoru pohvalio je Vladinu reakciju, njene mjere za pomoć gospodarstvu, a ističući da nije član niti jedne stranke, primjećuje da se Vlada možda čak i previše isprsila, previše sa svojim mjerama pomogla.

- Ali, i uz pomoć, ako sve stoji, ako nema proizvodnje, nije dobro. Treba raditi – poručuje naš sugovornik kojeg smo pitali i ima li tko brati u Vrgorcu jagodu koja upravo zrije. Kaže, jagode ima, ima i berača, te poručuje da treba kupovati hrvatsku jagodu i sve hrvatske proizvode jer se time spašava naš čovjek, naš radnik.