Biznis u Moskvi - naš financijaš među ruskim milijunašima

Financijaš Danilo Lacmanović, suosnivač investicijsko-bankarske tvrtke Third Rome Investment Solutions, primjer je Hrvata koji je, zahvaljujući svojoj marljivosti i upornosti, izgradio uspješnu karijeru u inozemstvu. Točnije, u Rusiji, u čiji je glavni grad, Moskvu, stigao kao dijete, i to, smije se, jer je bio “žrtva tatina posla”.

Mislio sam da su ludi

– Otac je osamdesetih i devedesetih radio kao dopisnik Večernjeg lista i Vjesnika iz Moskve. Prvotno zamišljeni četverogodišnji boravak stalno se produljivao. Nakon tatinog prvog mandata vratili smo se u Zagreb, gdje sam završio četiri razreda osnovne škole. Onda se on ponovno natjecao za dopisništvo i dobio dvije ponude, mogao je birati između Bonna i Moskve. Pokušajte zamisliti u kakvoj sam situaciji bio kad sam kao dvanaestogodišnji klinac iz tadašnje Jugoslavije čuo da možemo otići živjeti u Njemačku, koja mi se činila kao središte svemira. Mislio sam da su mi roditelji ludi kad su se na kraju ipak odlučili za Rusiju. No time su mi, sad je jasno, odredili život u dobrom smjeru – prisjeća se Danilo, koji je u Moskvi završio fakultet te magistrirao. I to ne ekonomiju, nego primijenjenu matematiku i kibernetiku, a svoj je izbor objasnio jednostavno: Volim izazove!

Jako je brzo počeo promišljati o svojoj karijeri, budući da je u Rusiji, napominje, nezamislivo živjeti s roditeljima do tridesete.

– Sustav obrazovanja omogućuje stjecanje diplome sa 20 godina pa se mladi puno brže osamostaljuju. Zemlja je otvorena prema mladim ljudima, puno je mojih vršnjaka koji su već milijunaši i imaju velike kompanije – govori taj 33-godišnjak.

Nakon diplome počeo je svoj uspon kao programer, a 2009. osnovao je “Treći Rim”. Kaže kako ove godine u svoje fondove planira prikupiti 150 milijuna dolara, a dosad je za tvrtku prikupio 300 milijuna dolara. Usto, bave se konzaltingom u prodaji i kupnji kompanija te privlačenju novih investicija, a pritom su transakcije “teške” od 20 do 250 milijuna dolara.

– Radim na postotak. Moji kolege za privlačenje bogatih klijenata imaju odriješene ruke i neograničenu reprezentaciju, ali svaki trošak na kraju moraju opravdati – pojašnjava.

Ističe također kako su Rusi po duhu i karakteru veoma slični Hrvatima te kako drži da treba pozdraviti ruske investicije u Hrvatskoj.

Doček na Crvenom trgu

– Za Hrvatsku je svaka investicija dobra, a ruske nisu iznimka. Zadnjih 10 godina bila je dosta jaka politika protiv ruskih ulaganja, a doista ne znam je li to zbog neznanja ili namjerno. Rusi su nam nudili investicije, a mi smo stalno govorili “ne”. Nadam se da ćemo sada vratiti povjerenje ruske strane. Slovenci i Srbi aktivno posluju s Rusima i njima to nikako ne škodi. Slovenci su, štoviše, po tome ispred svih, a mi smo prije 10 godina odlučili da to nama ne treba – kaže Danilo, dodajući kako Rusija ima sve šanse da postane jedna od vodećih ekonomskih sila 21. stoljeća.

O Vladimiru Putinu ima pozitivno mišljenje i ističe kako je riječ o jednom od najjačih suvremenih lidera.

– Postavio je Rusiju na noge poslije teških 90-ih, pri čemu mu je, naravno, pomogla cijena nafte i plina. Sada je jako važno da čuje glas srednje klase i poslovne elite koja traži oštriju borbu s korupcijom – tumači on.

Iako uživa u životu u ruskoj metropoli, prošao je, priznaje, i nekoliko rizičnih situacija, poput one kada je Boris Jeljcin protuustavno raspustio parlament i početkom listopada 1993. silom slomio pobunu zastupnika.

Ruskinje i Hrvatice

– Otac me tada vodio u Bijelu kuću jer je pisao reportažu i bilo je doista strašno. A drugi najveći rizik je bio kada smo odlučili slaviti doček 2000. godine na Crvenom trgu. To je bila zaista idiotska ideja. Kad smo ondje došli metroom, odmah smo se pogubili, ljudi su padali na pod, vikali. Pokušao sam nazvati prijatelje i roditelje, ali nije bilo signala jer je mreža bila zagušena. Našao sam ih tek nakon dva sata – smije se.

I na pitanje koje su razlike između Ruskinja i Hrvatica ima spreman odgovor.

– Puno ljudi misli da su Ruskinje previše dostupne. To nije istina. Mislim da su puno slobodnije, u dobrom smislu te riječi. Društvene su i nije im teško prići, no to ne znači da su lake. A količina pozornosti usmjerena prema ženama u Rusiji jedinstvena je. Koliko samo muškaraca svakodnevno po Moskvi hoda s buketima cvijeća – zaključuje Danilo Lacmanović.