Imali smo Program gospodarskog oporavka i nije upalio. Uslijedio je Plan 21 koji Vlada nije ni pokušala provesti. Donesen je i Nacionalni plan reformi, a najnoviji se zove Plan konvergencije kojim bi Hrvatska trebala urediti svoje financijske probleme do 2017.
Prvi plan donesen je 2010. kad je Hrvatska imala manje od 140 milijardi kuna javnog duga. Danas, nakon nekoliko planova i pogrešnih pokušaja, dužni smo dvostruko više. Ne može se reći da su ti planovi bili apsolutno neuspješni – svaki od njih polučio je uspješnim podizanjem poreznih stopa i uvođenjem novih poreznih oblika. Plan konvergencije ipak je drugačiji po tome što će njegovu provedbu nadgledati birokrati iz Bruxellesa, koji plaću zarađuju discipliniranjem članica Europske unije.
U njemu se navodi kako će Hrvatska do 2017. imati deficit manji od 2,7 posto, a i da će u toj godini javni dug prestati rasti. Teško! Vlada sama priznaje da će rast biti vrlo spor, a oporavak dug te da stopu rasta od dva posto nećemo dosegnuti ni 2018. To znači da će ekonomija svake godine stvoriti 1,5 do 3,5 milijardi kuna novih vrijednosti. Uz takav rast nema ni značajnog rasta prihoda države pa je teško očekivati da će rupa u državnoj blagajni biti manja.
Novi porezi samo bi smanjili poreznu bazu pa Vlada dodatne prihode može ostvariti jedino privatizacijom. Ako od prihoda nema pomoći, onda se deficit može srezati na rashodima, a to u našem slučaju znači otkaze, i to puno njih, što je svakoj vladi neprihvatljivo u zadnjoj i prvoj godini mandata na koje se i odnosi većina Plana konvergencije. Manjkavost plana koji bi se trebao uhvatiti ukoštac s javnim dugom je i to da je rađen na temelju idealnih uvjeta u koje nisu ukalkulirani očekivani rast kamata na europskom tržištu oko 2017., što će znatno poskupiti cijenu novca Hrvatskoj, a čini se da u njemu nema ni primjene ESA 2010 kojom se 2016. u deficit i javni dug uključuju i dugovi lokalnih komunalnih poduzeća.
Obećanje Vlade stoga lijepo zvuči, ali kad se u obzir uzmu brojke, realnije od spasa je očekivati da ćemo kraj 2017. dočekati dužni gotovo 350 milijardi kuna.
>> 'Dobra vijest je da ćemo imati još jedan pokušaj, a loša je vijest da će to biti zadnji'
Nemam nista protiv toga da smo zaduženi. Sve države imaju dug jer se, nazalost, na tome temelji ekonomija. Ono sto me smeta je kako se i u sto troši. Ljudi žive losije a dug raste.