Europska je komisija sredinom prošlog tjedna pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. Početak savjetovanja poklopio se s povijesnom presudom iz Milana u kojoj su talijanski sudovi naredili četirima velikim tvrtkama za dostavu hrane da zaposle više od 60 tisuća radnika koji rade na dostavi te plate više od 700 milijuna eura novčane kazne jer im nisu osiguravali odgovarajuće uvjete rada.
Opasni uvjeti rada
Na meti talijanskog pravosuđa našli su se internetski giganti Foodinho-Glovo, Uber Eats, Just Eat i Deliveroo nakon što su sudski istražitelji zaključili da su talijanski dostavljači gotovo svakodnevno izloženi pogibelji te da rade u uvjetima kojima se krše sve postojeće norme radnog prava.
Slični sudski postupci vodili su se u Španjolskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji te je sve više presuda u kojima sudovi staju na stranu platformskih radnika, uglavnom vozača i dostavljača. Francuska je tvrtke koje su svoje poslovno carstvo izgradile putem digitalnih platformi prva u EU zakonom obvezala da radnicima koji rade preko tih platformi plaćaju osiguranje za slučaj nezgode na radu, no ni u Francuskoj nije do kraja definiran njihov radni status.
Istodobno, s vrha EU pokrenuta je i politička akcija da se uspostave jasnija pravila igre.
Javno savjetovanje trajat će najmanje šest tjedana, tijekom kojih će udruge poslodavaca i sindikati iznijeti svoja mišljenja “o potrebi i smjeru mogućeg djelovanja EU za poboljšanje uvjeta rada putem platformi”. Mnoge od tih platformi dostupne su i u Hrvatskoj te su preko njih angažirane na tisuće dostavljača.
Koliko je među njima zaposlenih barem na sat ili dva sata tjedno, nitko nema službenih podataka, mnogi koji povremeno ili stalno rade na taj način uglavnom su plaćeni na ruke, a obim posla i duljina radnog dana “u rukama” je algoritama koji ih navode s jedne lokacije na drugu. Jedno istraživanje Eurofounda, utjecajne irske Zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, sugerira da je i kod nas taj oblik rada masovniji nego što se čini te ga je, prema istraživanju provedenom 2019. godine, povremeno ili stalno isprobalo deset posto populacije, što bi bilo oko 400.000 građana.
Otprilike svaki treći među njima pokušao je dodatno zaraditi taksiranjem ili na dostavama, ali nisu se dugo zadržavali u tom poslu. Prema tom istraživanju, približno 40 tisuća hrvatskih građana živjelo je 2019. godine od rada putem platformi te im je taj rad bio glavni izvor prihoda za život.
Nešto više od 100.000 osoba radilo je preko platformi manje od deset sati tjedno te im je taj rad donosio manje od četvrtine ukupnih prihoda, dok je 3,5 posto populacije preko platformi radilo 10 do 19 sati tjedno i tako pribavilo između četvrtine i polovice ukupnih prihoda za život.
Otvaranje radnih mjesta
Nicolas Schmit, povjerenik EU za zapošljavanje i socijalna prava, rekao je kako EU usred digitalne tranzicije ne može izgubiti iz vida temeljna načela “europskog socijalnog modela”.
– Trebali bismo što bolje iskoristiti potencijal digitalnih radnih platformi za otvaranje radnih mjesta, a ujedno osigurati dostojanstvo, poštovanje i zaštitu ljudi koji tako rade – kazao je Schmit.
Slijede mjeseci ozbiljnih rasprava unutar zajedničkih tijela i institucija, a procedura je takva da bi nakon prvog javnog savjetovanja trebalo uslijediti i drugo. Ako za to vrijeme socijalni partneri sami ne dogovore uvjete rada kroz sustav kolektivnih ugovora, Komisija bi do kraja ove godine trebala izaći s vlastitim prijedlogom zakonskog rješenja.
Tvrtke vlasnice digitalnih platformi ne žele preuzeti odgovornost za radni status dostavljača, već ustraju na tome da ih se tretira slično kao naše samostalne profesije ili vanjske suradnike posrednika koji su uključeni u taj novi model rada. Dakle, ljudi koji rade preko platformi trebali bi sami sebi plaćati doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
U praksi to izgleda tako da dostavljači nemaju klasičnog radnog vremena, pauza, godišnjih odmora, ali ni osiguranje za slučaj nezgode ili bolovanja. Plaćeni su ili prema usmenom dogovoru ili na osnovu brže-bolje sklopljenih sporazuma s pojedinim sindikatima, do kojih je u Italiji, na primjer, došlo nakon prvih sudskih presuda.
I hrvatsko ministarstvo rada najavilo je da će se predstojeća izmjena Zakona o radu odnositi i na rad putem online platformi te istaknulo da će i Hrvatska tražiti način da ljudima koji tako rade osigura određenu zaštitu, vodeći pri tome brigu o fleksibilnosti koja je uz takav rad vezana.
>> Pogledajte i ovaj video: Može li se u Zagrebu živjeti od 5000 kuna plaće?
Znači li to da sada rade na crno? Kako je sada to regulirano? Tko plaća ozljedu na radu? Nitko! Rade, a nemaju nikakva prava iz Zakona o radu!