Imate stan, kuću ili slobodnu sobu i želite na njima zarađivati iznajmljivanjem turistima? Putujete negdje, ali ne želite odsjesti u hotelu, nego u nekom stanu? Dok ste na putu, trebate nekog tko će se brinuti o vašem kućnom ljubimcu? Imate automobil i iznajmljivali biste ga drugima kad vama ne treba ili biste prevozili druge u svoje slobodno vrijeme kao taksist? Nemate vremena za kupnju pa bi vam dobro došlo da to obavi netko umjesto vas? Sve navedeno omogućuje ekonomija dijeljenja (sharing economy) koja funkcionira na principu dijeljenja, razmjene, unajmljivanja ili prodaje proizvoda i usluga, i to uglavnom preko društvenih mreža ili aplikacija za pametne telefone.
Aplikacija Uber, koja je od ovog tjedna aktivna u Zagrebu, jedan je od primjera ekonomije dijeljenja, i to u svojoj uberpop varijanti koja omogućuje svakom tko ima vozačku dozvolu i automobil da bude taksist u slobodno vrijeme. To zbog hrvatskih zakona kod nas nije moguće pa je kod u Zagrebu uveden samo uberx s licenciranim vozačima taksija.
Enorman rast
Preko aplikacije i internet stanice Airbnb, primjerice, možete dati u kratkotrajni najam stan, kuću ili sobu. Slično kao i na Uberu, onaj tko unajmljuje ocjenjuje smještaj i uslugu iznajmljivača koji također daje ocjenu svom gostu. Preko HomeExchangea, pak, obitelj, primjerice iz Zagreba, može s nekom obitelji iz Kopenhagena zamijeniti stan za vrijeme godišnjeg odmora. Ekonomija dijeljenja bilježi enormne stope rasta, pogotovo u turizmu i pratećim sektorima, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Tako danas u svijetu ona obrće oko 15 milijardi dolara prometa u odnosu na 240 milijardi dolara prometa u klasičnom sektoru najma (hotela, vozila, opreme.)Do do 2025. oba modela imat će jednake razine prihoda, po 335 milijardi dolara. Voditeljica Odjela za makroekonomske analize HGK Jasna Belošević-Matić kaže kako je oblik „ekonomije dijeljenja“ na početku razvoja u Hrvatskoj, a procjenjuje se da je njezin udio oko dva posto ukupnog prometa (poslovanje, transakcije...).
– Procjenjujemo isto tako da je zbog otežanog poslovanja mikropoduzetnicima u našoj zemlji vrlo popularno „dijeljenje“ vrlo raznovrsnih i različitih vrsta proizvoda i usluga u „sivoj zoni“, što dodatno otežava vrijednosnu procjenu ovakvoga oblika ekonomije – kaže Jasna Belošević-Matić. Dodaje da je sharing ekonomija u Hrvatskoj ponajprije prisutna u uslužnim djelatnostima poput turizma, prijevoza i trgovine.
Bez posrednika
Kod nas se taj vid ekonomije u turističkoj djelatnosti može detektirati kroz iznajmljivanje smještaja bez posrednika, a godišnji prihod koji se tako ostvari, navode u HGK, iznosi oko 500 milijuna eura. No u HGK ističu da je da je konačni iznos i veći od toga zbog „sive ekonomije“, za koju se procjenjuje da nadilazi 20 posto svih noćenja. To bi bilo dodatnih 100 milijuna eura. Tome se mogu dodati i direktne online rezervacije klasičnih smještajnih kapaciteta (hoteli, hosteli, kamping), koje čine oko 30 posto svih noćenja, pa to znači dodatnih 500 milijuna eura prihoda.
– Tome možemo pridodati i različite Homeaway, Homeexchange i Couchsurfing rezervacije o kojima nema podataka niti te tvrtke djeluju u RH, već se transakcije odvijaju preko online platformi. Neki iznosi su statistički ubrojeni u iskazani promet, ali vjerujemo da su prave vrijednosti više i da postaju sve značajnije – zaključuje Jasna Belošević-Matić.