Invazijom Rusije na Ukrajinu energetska kriza koja trese Europu produbila se u sferu neizvjesnosti. Mjesecima u uzlaznoj putanji cijene energenata oštro su skočile. Nafta tipa Brent probila je 105 dolara po barelu, dok je plin zabilježio 40-ak posto rasta premašivši 1400 dolara za kubik. Iz Ine, s čijim smo financijskim direktorom Gáborom Horváthom razgovarali tik uoči izbijanja rata i zaustavljanja plinovoda Sjeverni tok 2, poručuju da će nacionalna naftna kompanija osigurati nesmetanu opskrbu nafte i plina.
Kako vidite stvarnu krizu u istočnoj Europi, aktualna zbivanja u Ukrajini i i njezine učinke na energetski sektor, posebice Inu?
Geopolitika je oduvijek utjecala na energetski biznis. Napetosti s Rusijom utjecale su na cijene energije u posljednjih 6 mjeseci, a sada je, nažalost, sukob eskalirao. To će nesumnjivo imati jake posljedice na tržištu. U takvim situacijama najvažnija je stabilna opskrba tržišta. Kao velika tvrtka na tržištu prodaje goriva, Ina mora osigurati nesmetanu opskrbu. Što se tiče plina, smatram da je Hrvatska u relativno dobroj poziciji zbog nekoliko izvora opskrbe plinom. Što se tiče nafte, ponuda je vrlo raznolika, a tržište se opskrbljuje s mora preko Omišlja. U svakom slučaju, taj pravac ostaje otvoren i osigurava sigurnost opskrbe, kao i kontinuitet poslovanja.
Prošla godina za Inu je bila vrlo dobra. Što je pridonijelo rezultatu?
Godina 2021. financijski je bila vrlo dobra za Ina Grupu. Najveća razlika u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu bila je u značajnom rastu cijena nafte i plina koji je pridonio našem povećanju prihoda. Na kraju smo imali 3,3 milijarde kuna EBITDA i 22,4 milijarde kuna prihoda. Iako nije rekordan, to je izniman rezultat praćen snažnom bilancom, za razliku od 2020. godine kada smo zbog pandemije imali gubitak. Sada vidimo čak i brži gospodarski oporavak nego što se očekivalo, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.
Iznimna potražnja potaknula je rast cijena nafte i plina. Naftom se trenutno trguje po cijeni od oko 100 dolara po barelu (prosjek u 2021. bio je 71) što je oporavak u odnosu na prosjek od 42 dolara po barelu u 2020. Osim postupnog i kontinuiranog rasta cijena nafte, glavni šok za tržišta bila je cijena plina. Ako gledamo cijene plina u zadnjih 10 godina, one su bile između 10 i 30 eura po MWh. Prošlog ljeta dosegnule su raspon od 40 do 50 eura, a od listopada, što je početak sezone grijanja u Europi, kreću se oko 80 eura po MWh.
Koliko dobrih rezultata Ina može zahvaliti cijenama nafte, a koliko plina?
Rekao bih da je otprilike pola-pola. Kad bolje pogledamo našu proizvodnju, imamo proizvodnju i nafte i plina, sličan doprinos dale su i jedna i druga. Naglasio bih da se cijene nafte mijenjaju relativno brzo i značajno, dok se cijene plina u Europi obično temelje na jednogodišnjim ugovorima o cijeni, ugovorenim obično ljeti. Zbog toga su hrvatske cijene plina u pravilu manje izložene promjenama u kratkim rokovima ako to usporedimo s tržištem nafte. No sezona grijanja uskoro će biti gotova i definirat će se nove cijene koje će naravno ovisiti o stanju na tržištu i naravno geopolitičkoj situaciji.
Kako su poslovali pojedini segmenti?
Djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina povijesno je najveći generator novca za Ina Grupu, što je bio slučaj i prošle godine, s gotovo 2 milijarde kuna pozitivnog novčanog toka. Zapravo, bila je samo jedna godina u prošlosti, i to 2020., kada to nije bio slučaj zbog izrazito niskih cijena sirove nafte i plina. Rezerve u Hrvatskoj također igraju ulogu u rezultatu, a izazov s kojim se suočavamo je prirodni pad proizvodnje kao posljedica zrelih polja. To je očekivani geološki utjecaj budući da na velikom broju naših polja proizvodimo 50 i više godina. Tlak i volumen ugljikovodika u ležištima prirodno se smanjuju i proizvodnja je onda nešto manja.
U najvećoj mogućoj mjeri fokusiramo se na ulaganja u ovu djelatnost kako bismo nadomjestili proizvodnju. Objavili smo nekoliko uspješnih bušotina na novim istražnim blokovima proteklih godina, a sada ulazimo u fazu razrade tih polja kako bi započeli s proizvodnjom novootkrivenih rezervi. Osim što smo usmjereni na istraživanje novih polja, aktivni smo u daljnjoj razradi već otkrivenih i postojećih polja. Jedan od trenutno najvećih projekata je na sjevernom Jadranu, 40-50 km od obale Pule, gdje razrađujemo plinska polja. Izradili smo već tri nove bušotine i planiramo ih još nekoliko u sljedećim godinama, kao i izgradnju više novih platformi ako se bušotine pokažu perspektivnima. Aktivni smo i na kopnu, primjerice u izvođenju kapitalnih remonta bušotina gdje na postojećim bušotinama, uz relativno mala daljnja ulaganja, povećavamo proizvodnju.
Što je s rafinerijskim biznisom i maloprodajom?
Novčani doprinos Rafinerija i marketinga, uključujući djelatnost Usluga kupcima i maloprodaje, bio je oko nule – to je kombinacija oporavka maloprodajnih rezultata i negativnog novčanog toka u Rafinerijama i marketingu, uglavnom zbog ulaganja u Projekt unapređenja Rafinerije nafte Rijeka. To je trenutno naše najveće ulaganje u sklopu kojeg gradimo novo postrojenje te tako povećavamo ukupnu složenost rafinerije. To znači da će se proizvod koji je ranije prodavan na tržištu s negativnom maržom u budućnosti dalje prerađivati u vrijednije proizvode s pozitivnom maržom.
Uglavnom se to odnosi na dizelsku skupinu proizvoda. U maloprodaji, s popuštanjem ograničenja i općenito zbog toga što su ljudi naučili živjeti s pandemijom, u 2021. godini imali smo značajno poboljšanje. Prodaja goriva porasla je za 13 posto, a posebno smo ponosni što je prodajna marža negoriva (proizvodi u trgovini, kava, autopraonica, sendviči) porasla za 17 posto. To znači da je povećan omjer doprinosa negoriva u ukupnoj prodaji što je u skladu s našom maloprodajnom strategijom gdje nastavljamo značajno ulagati u gastro brend Fresh Corner kao temelj prodaje u segmentu negoriva.
Kasni li projekt riječke rafinerije?
Svi projektantski i inženjerski radovi praktički su završeni, a nabava potrebnog materijala već je poodmakloj fazi. Mnogi dijelovi potrebni za projekt rađeni su po mjeri, to nije nešto što se može kupiti u trgovini. Niskogradnja je već započela i sada je fokus na dopremanju materijala na gradilište i izgradnji. Investicija napreduje, a u našem je interesu da je završimo kako bi počeli stizati prihodi. U određenoj mjeri, zbog pandemije, karantena i restrikcija, pojedini radovi su se odvijali sporije, ali činimo sve da to nadoknadimo.
Što je s troškovima? Postoje li planovi za smanjenje radne snage?
Ako pogledate industriju nafte i plina, postoji nekoliko trendova koji globalno utječu na potražnju. U Europi automobili troše sve manje goriva na 100 km. Broj stanovnika je u padu, a tu je i tehnološki izazov električnih automobila. Uz klimatske promjene i regulatorne ambicije prema “zelenom”, industrija je pod pritiskom. Troškovi ne mogu ostati netaknuti kada se temeljni čimbenici našeg poslovanja transformiraju.
U tom kontekstu fokusiramo se i na upravljanje troškovima. To nije ništa novo i ostat će u našem fokusu jer se ovi trendovi vjerojatno neće promijeniti. Ne mogu komentirati konkretno, međutim, ako i kada budemo morali napraviti prilagodbe, to ćemo i učiniti kako bismo ostali konkurentni.
Koliko dugo tradicionalni model poslovanja naftom i plinom može opstati?
Kada govorimo o hrvatskim poljima, iscrpljivanje je dugotrajan proces koji traje desetljećima. Neće nestati za dvije ili pet godina, u sljedećim ćemo desetljećima proizvoditi značajnu količinu ugljikovodika. Važno je odrediti investicijski portfelj koji će biti održiv, zelen i ekonomski održiv, tako da se omjer unutar naših investicija korak po korak kreće prema zelenim tehnologijama. Već smo pokrenuli nekoliko takvih investicija. Prošlih godine izgradili smo manje solarne elektrane za interne potrebe, a nedavno smo najavili izgradnju velikih solarnih elektrana u Sisku i Virju.
Uskoro ćemo početi s mjerenjem jačine vjetra na morskim platformama kako bismo utvrdili mogu li se one u budućnosti iskoristiti za instalaciju vjetroturbina i proizvodnju električne energije. Ako se karakteristike vjetra pokažu kao solidna poslovna prilika, razmotrili bismo izgradnju vjetroelektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Svi projekti u skladu su s razvojnim smjernicama i strategijom MOL Group “Shape Tomorrow 2030+”. Namjera je Grupe do 2030. uložiti najmanje 50% ukupnih ulaganja u održive projekte.
Koliko je Ina uložila prošle godine? Što je s 2022.?
Prošle godine smo uložili oko 600 milijuna kuna u djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina. To je porast od gotovo 40 posto u odnosu na prethodne godine. Ovogodišnji iznos trebao bi biti na sličnoj razini. Ukupno su investicije u prošloj godini iznosile 1,6 milijardi kuna. Ne mogu iznositi konkretne brojke za ovu godinu, ali mogu reći da ove godine očekujemo daljnji rast ulaganja, koji će biti potaknut uglavnom nastavkom rada na projektu unapređenja Rafinerije nafte Rijeka i na odobalnim poljima.
To su dva velika projekta u našem portfelju za 2022., uz ostala redovita ulaganja u maloprodaju, segment negoriva te kopnene i međunarodne projekte u djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina.