Ulaskom u tranziciju i napuštanjem komunizma nove članice Europske unije 25 godina nakon rušenja Berlinskog zida podignule su standard svojih građana. Skok BDP-a po stanovniku na 65 posto prosjeka EU 15, sa 49 posto koliko je iznosio 1989., pokazatelj je da se tranzicija isplatila. Brojke su iznesene u specijalnom izvještaju Erste banke “25 godina nakon komunizma”, u kojem analitičari upozoravaju da nove članice EU moraju savladati izazov koji im donosi stagnacija gospodarstva te da moraju pronaći nove pokretače rasta. U suprotnom nikada neće sustići razvijeni dio Europe.
Stari model rasta
– Stari modeli rasta zasnovani na niskotroškovnim prednostima ubrzano postaju zastarjeli, a na obzoru vrebaju prijetnje kao što je sve malobrojnije radno sposobno stanovništvo. Naš smjer za srednju i istočnu Europu preispituje konvencionalnu mudrost konvergencije temeljene isključivo na proizvodnji. Tvrdimo da bi se vlade trebale usredotočiti na uspostavu boljeg poslovnog okruženja za dinamične sektore s višom dodanom vrijednošću. Zemlje srednje i istočne Europe imaju stvarnu priliku izoštriti svoju konkurentnu prednost u sektorima kao što su uslužni sektor i sektor informatičkih i komunikacijskih tehnologija – zaključak je Jurja Kotiana, voditelja odjela makroistraživanja Erste Groupa za srednju i istočnu Europu.
350 automobila
Koliko smo napredovali, ilustrira i podatak o broju automobila na 1000 stanovnika početkom 90-ih i danas. Poljska je tako imala oko 150 automobila na 1000 stanovnika, poput Hrvatske, daleke 1993., dok danas svaki drugi Poljak posjeduje automobil. U Hrvatskoj pak prijevozno sredstvo posjeduje oko 350 od 1000 stanovnika.
Kao potentne sektore analitičari izdvajaju energetiku i energetsku učinkovitost koje postaju iznimno važne u kontekstu zaoštravanja odnosa između Rusije i Ukrajine. Za financiranje tih projekata trebalo bi koristiti EU fondove u kojima leži 16,7 milijardi eura za tu namjenu, ističu analitičari. Najbolja zemlja u povlačenju novca iz fondova je Poljska, a za Hrvatsku je do 2020. određeno 9 milijardi eura pomoći iz fondova. Inzistiraju i da se ulaže u energetsku učinkovitost, preciznije instaliranje centralnog grijanja, obnovu fasada i slične projekte kojima bi se trošilo manje energije. Za Hrvatsku analitičari kažu da je zemlja koju je tranzicija najmanje pogodila jer smo imali turizam i donekle razvijeno poduzetništvo pa nismo morali tražiti spas na trećim tržištima.
Ipak, među gospodarskim granama danas kao zdrav ističu turizam koji vide kao ključni sektor i u budućnosti, dok su ostali sektori ‘prilično limitirani, ali dobro razgranati’. Industriju automobilskih dijelova, farmaceutsku industriju, prehrambeno-prerađivački sektor i brodogradnju vide kao moguće nositelje rasta. Komentirali su i da je Hrvatska napravila jako malo na deregulaciji i fleksibilizaciji gospodarstva iako su to tek administrativne reforme koje nisu politički zahtjevne te da postoji još mnogo mjesta za unapređenje sustava.
>>Bankrot Jugoslavije: Ekonomski krah 1982. koji nikad nije službeno objavljen
>>Ikea ruši naše mitove: potrošači, a ne vlada biraju pobjednike
Da nam nema turizma, jeli ko srbi koricu s drveća