Više od polovine udruženja njemačke industrije nije pretjerano zabrinuto zbog američkog protekcionizma i Brexita i iskazuju veći optimizam nego prije godinu dana, pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja.
Anketa instituta IW sa sjedištem u Koelnu pokazuje da je 26 od 48 industrijskih udruženja optimističnije no što su bili krajem 2016. godine. Više od dvije trećine očekuje također da će kompanije u njihovom sektoru iduće godine proizvoditi više nego što su proizvodile ove godine.
"Unatoč protekcionističkoj politici američkog predsjednika Donalda Trumpa i očekivanjima Brexita ulaganja u Njemačku ove su godine porasla a 2018. godine dodatno će ojačati", navodi se u priopćenju IW-a.
Samo su dva sektora iskazala pesimizam - drvna industrija, zabrinuta zbog oštrije konkurencije i viših troškova, i pojedini dijelovi bankarskog sektora, pritisnuti niskim kamatnim stopama i maržama.
IW-ovo istraživanje pokazuje također da 24 od 47 udruženja koliko ih je objavilo procjene ulaganja očekuje veću kapitalnu potrošnju svojih članica.
Najveća je pak kočnica za kompanije u najvećem europskom gospodarstvu manjak kvalificirane radne snage, konstatiraju u institutu. Posrijedi je problem koji već dugo zadaje glavobolju kompanijama u Njemačkoj.
"Izgledi za proizvodnju u njemačkom gospodarstvu mogli bi biti bolji kada bi na raspolaganju bilo više kvalificiranih radnika", ističe direktor IW-a Michael Huether.
Odvojena anketa među 820 kompanija većinom u obiteljskom vlasništvu pokazala je da 69 posto njih očekuje da će iduće godine bolje poslovati. Prije godinu dana takvu je procjenu iznijelo 59 posto njih.
Većina ekonomista očekuje da će njemačko gospodarstvo iduće godine zabilježiti rast aktivnosti devetu godinu zaredom. Ugledni münchenski institut Ifo prognozirao je ovog mjeseca da će gospodarstvo iduće godine porasti 2,6 posto, nakon očekivanog 2,3-postotnog rasta u ovoj godini.
Pogledajte galeriju: Način na koji je Todorić vodio Agrokor bio je teret
Place su u Njemackoj premalene i ta drzava postala je zemlja jeftine radne snage, kako bi se pogodovalo njemackoj industriji. Troskovi stanovanja su sve veci i nerijetko dostizu i 1500 eura. Ljudi im se iseljavaju u skandinavske i prekooceanske zemlje i u Svicarsku. Zato su im jedina sansa radnici iz istocne Europe i imigranti. Oni imaju nize standarde stanovanja i zivljenja i mogu zivjeti vise njih i u jednoj sobi ili u nekoj rupi bogu iza nogu za 500 eura.