Negdje između dviju financijskih kriza, one zadnje koja je pokazala sve apsurde financijalizacije banaka i nadolazeće, koju najavljuju već u ovoj godini, u financijskom se svijetu usporedo odvijaju dva procesa: s jedne strane financijalizacija akcelerira do mjere u kojoj financijska imovina nema gotovo nikakve poveznice s realnom ekonomijom, a s druge strane sve su snažnija nastojanja banaka koje se pokušavaju vratiti na održivi kolosijek. Je li održivo bankarstvo oksimoron? Financijska inicijativa Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (United Nations Environment Programme – Finance Initiative – UNEP FI) vjeruje ne samo da nije oksimoron, nego da je i jedina opcija. S tim se lajtmotivom na UN-ovu summitu u Parizu potkraj studenoga 2018., baš uoči najvažnije UN-ove konferencije o klimatskim promjenama nakon Pariškog sporazuma 2015., u Katowicama, 28 financijskih institucija usuglasilo oko šest Principa odgovornog bankarstva i otvorilo šestomjesečnu javnu raspravu o njima, prije nego što ih usvoje u rujnu 2019.
Ono što bi trebali postići socijalni je, okolišni i ekonomski utjecaj kroz doprinos održivu razvoju i zaustavljanju klimatskih promjena. Kako? U osnovi su stvari vrlo jednostavne – glavno je oruđe financijskih institucija, naravno – novac! Odluka o tome koga financirati, a koga ne, i na koji način, oblikuje globalnu ekonomiju i globalno društvo. Inicijatori usvajanja Principa su: Access Bank, Arab African International Bank, Banco Pichincha, Banorte, Barclays, BBVA, BNP Paribas, Bradesco, Commercial International Bank, First Rand, Garanti Bank, Golomt Bank, Hana Financial Group, Industrial and Commercial Bank of China, ING, KCB Group, Land Bank, Nordea, Piraeus Bank, Santander, Shinhan Financial Group, Societe Generale, Standard Bank, Triodos Bank, Westpac Group i YES Bank. Ti igrači nisu zanemarivi u globalnim financijama; zajedno upravljaju imovinom vrijednom 17 tisuća milijardi dolara.
Naravno, opravdano je, nakon desetljeća neodgovornog bankarstva, pa i među mnogim potpisnicama Principa, paranoično se zapitati je li to još jedan formalni „DOP“ dokument. No, što ako je i među financijašima niknula klica zdravog razuma koja bi mogla napraviti preokret prema održivu financiranju i življenju? Te su se financijske institucije obvezale da će Principe, nakon usvajanja, implementirati u svoje strategije poslovanja. Banke koje ne budu ispunjavale zahtjeve, bit će uklonjene s popisa potpisnica.
Odabir klijenata
– Razvijanjem skupa principa Nordea i ostale banke utemeljiteljice određuju jasnu svrhu bankarskoj industriji i omogućavaju investitorima, kreatorima politika i regulatorima, klijentima i društvu, da uspoređuju banke i potiču ih na odgovornost – prokomentirao je Saša Bešlić, voditelj održivog financiranja u Nordei koji je sudjelovao na pariškom UN-ovu summitu.
– Zdrava ekonomija trebala bi biti dizajnirana da napreduje, ne da raste. Svrha treba biti ispred profita, imamo izbor – ističe Bešlić argumentirajući da, uz aktualne trendove, do 2050. godine 38 posto svjetske populacije neće imati adekvatan pristup pitkoj vodi, a 150 milijuna ljudi klasificirat će se kao klimatski izbjeglice.
Obvezivanje na implementiranje Principa podrazumijeva da će financijska institucija u svoju politiku strateškog upravljanja ugraditi globalne razvojne ciljeve, kontinuirano mjeriti učinke svojih aktivnosti na društvo i okoliš te u procese rada uključiti klijente, korisnike usluga i druge dionike. Upravljanje mora biti transparentno i odgovorno te istodobno i efikasno.
Prvi princip – usklađivanje s potrebama i ciljevima društva, koji su kompatibilni s Pariškim klimatskim sporazumom i Ciljevima održiva razvoja, banke bi trebale ostvariti odlukama o financiranju: u poslovnu strategiju i ključne poslovne odluke ugradile bi načela koja bi definirala i alokaciju kapitala. Tu bi se odredilo kako portfelj banke potencijalno pozitivno ili negativno utječe na okoliš, društvo i gospodarstvo. Ovo je osnova: identificirala bi se područja na koja se stavlja fokus, javni ciljevi s kojima se usklađuje dugoročna poslovna politika.
Drugi je princip utjecaj – kontinuirano će se mjeriti učinci poslovanja na ljude i okoliš te ići u smjeru povećanja pozitivnih i smanjenja negativnih učinaka, također preko alokacije kapitala. Upravljanje rizicima mora biti organizirano tako da ljudi i okoliš uživaju dobre posljedice iz bankarskih aktivnosti, proizvoda i usluga.
Treći princip su – klijenti i korisnici: namjeravaju s njima raditi odgovorno, kako bi potaknuli održive prakse i omogućili gospodarske aktivnosti koje stvaraju zajednički prosperitet za sadašnju i buduće generacije. Te ciljeve kane postići usvajanjem novih tehnologija, poslovnih modela i praksi kojima se potiče održivo ponašanje i potrošnja kupaca u retailu. Ugovornim uvjetima poticao bi se razvoj održivih novih proizvoda i servisa. Također, osiguravala bi se podrška klijentima u retailu kako bi programima financijskog opismenjavanja stekli znanja i vještine za upravljanje financijama. Partnerskim odnosom s klijentima banke bi smanjivale rizike.
Četvrti princip je – uključenje dionika. Banke će se obvezati na proaktivno i odgovorno konzultiranje, angažiranje i partnersku suradnju sa svim relevantnim dionicima kako bi postigli ciljeve društva: odnosi se to na regulatore, investitore, kreatore politika, dobavljače, civilne i društvene institucije, znanstvenike, trgovačke sindikate...
Peti princip je – upravljanje i postavljanje ciljeva: provodit će ova načela predano kroz učinkovito upravljanje i kulturu odgovornog bankarstva, utemeljit će politike učinkovitosti i kontrole. Identificirat će najvažnije ciljeve: pozitivne i negativne, na koje bankarske aktivnosti imaju utjecaj, postaviti prioritete koje treba ispuniti 12 mjeseci nakon potpisivanja Principa, odnosno kroz 24 mjeseca za banke koje se same odrede kao „početnice“ u procesu.
Za to je potrebna aktivna podrška menadžmenta na svim razinama i implementacija takve poslovne kulture na svim razinama u dnevnoj operativi. Održivost bi morala biti ugrađena u „misiju i viziju“ banke i sve procedure te aktivno predstavljena na svim razinama poslovanja, od vrha menadžmenta prema izvršiteljima, uz formiranje timova za održivost, okoliš i socijalne rizike. Nužna je edukacija zaposlenika kojom bi se povećala svijest i ekspertiza za ta područja; primjerice za mjerenje udjela kreditnog portfelja u obnovljivoj energiji, karbonskog otiska, broj osoba do kojih je dosegnulo financijsko opismenjavanje...
I zadnji, ali ne i najmanje važan princip je – transparentnost i odgovornost: banke će periodično preispitivati pojedinačnu i kolektivnu provedbu načela i biti transparentne i odgovorne oko pozitivnih i negativnih učinaka i doprinosa ciljevima društva. Davat će godišnja izvješća o napretku u postizanju ciljeva, usporedbi s konkurencijom i usvojenim „lekcijama“.
Nijedna od banaka inicijatorica Principa ne posluje u Hrvatskoj; donedavno su tu podružnice imale BNP Paribas i Societe Generale. No, načelno se Principi odgovornog bankarstva podudaraju s pravilima prema kojima posluju etične banke. Upravo takvu već godinama pokušava u Hrvatskoj pokrenuti Zadruga za etično financiranje. Njezin upravitelj Goran Jeras slaže se da su dogovoreni Principi upravo načela koja su prisutna i u etičnom bankarstvu, samo što oni idu i korak dalje te vlasništvo nad bankama stavljaju potpuno u ruke klijenata, odnosno zajednice u kojoj banka djeluje.
– Stoga je itekako pozitivno vidjeti i da velike klasične bankarske grupacije spoznaju da su vrijednosti etičnog bankarstva jedine koje mogu stvoriti preduvjete za ispunjavnje globalnih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda i svakako treba potaknuti što bržu implementaciju tih ciljeva u poslovne procese, što nikako neće biti lagan zadatak s obzirom na to da će zahtijevati strukturne promjene u konceptu očekivanja i odnosa vlasnika banaka, dioničara i poslovnih rezultata same banke – ističe Jeras.
Napominje da će se poslovne politike morati u svakom segmentu puno više orijentirati prema ostvarenju dugoročnih ciljeva i planova te u tu svrhu uspostaviti i odgovarajuću metriku, što će biti izazovno uskladiti s trenutačnim funkcioniranjem financijskih tržišta koja preferiraju ostvarenja kratkoročnih ciljeva u odnosu na dugoročne.
Zbog toga je upravo i izuzetno važna uloga etičnih banaka i etičnog bankarstva kao predvodnika te transformacije koji navedene modele organski provode već desecima godina i imaju operativno iskustvo rada usmjerenog na dugoročnu održivost i blagodat lokalnih zajednica – kaže pokretač ideje o osnivanju etične banke u Hrvatskoj.
Opstanak civilizacije
Njihov projekt, koji već nekoliko godina prolazi Scile i Haribde, trenutačno podržava 1300 članova, a unatoč otporima, ne posustaju s idejom.
– Zadruga za etično financiranje već je na međunarodnom planu cijenjeni i priznati sudionik tih procesa i upravo je zbog toga svjesna važnosti posla koji radi i nužnosti uvođenja koncepta etičnog bankarstva u Hrvatsku pokretanjem prve domaće etične banke. U suradnji s jednom od najcjenjenijih globalnih revizorskih i konzultantskih kuća intenzivno radimo na pokretanju novog postupka licenciranja pred HNB-om, uvjereni smo da ćemo u 2019. ostvariti i taj korak i započeti operativan rad – entuzijastičan je Jeras.
Odgovorno je bankarstvo, kaže, nužnost i osnovni preduvjet održiva razvoja, no od deklarativne političke podrške do ostvarivanja ciljeva i dalje predstoji izuzetno dug i zahtjevan put, koji osim političke volje zahtijeva i adekvatne resurse.
– Globalni financijski sustav koji je dizajniran i optimiziran za ispunjavanje samo jednog cilja – maksimizaciju profita maksimizacijom gospodarskog rasta, u trenutačnom obliku jednostavno nije adekvatan alat za osiguravanje dovoljnih financijskih resursa za ostvarenje UN-ove Agende 2030. – Plana za održivi razvoj kojim se definira 17 globalnih ciljeva održivosti kako bi se osigurao dugoročan i održiv opstanak ljudi i civilizacije na Zemlji. Zbog toga je nužno redefinirati i njegov način funkcioniranja i prilagoditi ga zahtjevima Agende 2030. Važan korak u tome je i usvajanje Principa odgovornog bankarenja – zaključuje upravitelj ZEF-a.