U nekim trgovačkim lancima litra uvoznog ekstradjevičanskog maslinova ulja i dalje se može kupiti za 30-ak kuna, a domaćem se cijene polako penju u nebo. Maslinari u Dalmaciji trže ga već po cijeni od 80 do 100 kuna, dok mu je lanjske godine prosječna cijena bila 60 kuna. Bolesti poput paunova oka, čak tri generacije maslinovih muha te narančasta mušica iz maslina su isisale sve što se moglo. Većina uroda bila je suha, neupotrebljiva. Otpadale su sa stabla pa su masline i ulje ove godine podbacili i 60%, a u ostalim mediteranskim zemljama u prosjeku između 25 i 35%.
Ispod 75 – izbjegavati
U Italiji su zbog lošeg uroda maslina cijene ekstradjevičanskog maslinova ulja skočile za 25 posto te stručnjaci upozoravaju da svako talijansko ulje koje košta manje od 75 kuna treba izbjegavati - ili nije ekstra djevičansko ili nije talijansko. Slično bi moglo vrijediti i u Hrvatskoj koja ni u najboljim godinama ne proizvodi dovoljno ulja za vlastitu potrošnju, samo 1,8 litara po stanovniku. No velika je šansa da će i ono ulje koje smo preplatili, uz rijetke iznimke, biti nejestivo – kazao je nedavno za Večernji list stručnjak za maslinarstvo Vinko Milat, ističući da bi ove godine više no ikad trebale zaredati kontrole ulja – i domaćeg i uvoznog. Mnogi su u očaju prerađivali i crvljive masline pa dobro valja paziti kupujemo li mačka u vreći.
Predsjednik Zajednice maslinara i uljara Hrvatske (ZUMAH) dr. sc. Ivica Ljubenkov kaže da su i u inozemstvu cijene ulja porasle. Četiri najveća mediteranska prerađivača maslina, koji drže i 90% svjetske proizvodnje maslinova ulja – Italija, Tunis, Španjolska i Grčka – također su digli cijene jer su imali lošu godinu. No maloprodajne cijene ekstra kvalitete kod mediteranskih su proizvođača (bez transporta, čepa i etikete) i dalje 20-30 posto niže nego u Hrvatskoj. Veliki proizvođači, naime, imaju mehaniziranu berbu, rezidbu... dok ručni rad u nas u cijeni ulja, koje je i manje patvoreno i kemizirano, čini i 30-40 posto troška. Realna cijena litre ekstra djevičanskog maslinova ulja u nas bi tako trebala biti oko 70 kuna, tvrdi Ljubenkov, ističući kako iz zemalja gdje se sve to radi mehanički na policama trgovaca možemo imati i ekstra djevičansko ulje za 30 kuna, koje ne mora biti lošije od domaćeg za 70. No treba napraviti kemijsku analizu i dokazati da je tako, ističe on. Neki trgovački lanci 0,75 l istarskog ekstra djevičanskog prodaju već za 112,99 kuna. Pola litre brendiranog ulja našeg poznatog istarskog maslinara Sandija Chiavalona stoji pak 140 kuna. No toliko je stajalo i lani i neće poskupljivati, tvrdi Chiavalon koji je i ove godine zadovoljan berbom i kvalitetom. Ističe kako njegovo gospodarstvo vodi dugoročnu cjenovnu politiku ulja i ima stalne klijente kojima ga može prodati. Dio ulja proda na gospodarstvu, a oko 40% završi u izvozu, čak i u Tajlandu.
Neki će se zaigrati
No maslinova ulja uvozit ćemo i više nego lani. Pitanje je samo kakvo, upozorava i naš ekomaslinar Rade Bobanović iz Polače. Kaže da je zbog podbačaja u proizvodnji normalno očekivati da će se neki na domaćem tržištu zaigrati i dići cijene, no tko će od njih kupovati dogodine kad masline dobro rode.
– Mali proizvođači ne bi se smjeli igrati s potrošačima – upozorava Bobanović ističući kako je kod njega i butelja i litra ulja i ove godine 80 kuna.
Sjećam se prije nekoliko godina, bila užasno loša godina za masline i cijena ulja se poskočila u nebo. Ali, iduća godina je bila s rekordnim urodom i zavidnom kvalitetom ploda masline - gle paradoksa, cijena je ostala na tada rekordno visokoj prošlogodišnjoj razini odnosno kod nas jednostavno ne funkcionira ponuda i potražnja, ma što mi o tome pričali...