Ni stručna ni opća slovenska javnost ne dvoje mnogo o Boštjanu Jazbecu, novom guverneru Banke Slovenije. Taj 43-godišnjak zaista ima uvjerljive akademske i profesionalne referencije, ali slovenski je bankarski sustav u katastrofalnom stanju. Velike slovenske banke, koje su redom ostale u državnom vlasništvu, nakrcale su svoje bilance nepoznatim iznosom loših kredita. Velika je nepoznanica koliko zapravo Sloveniji treba novca za dokapitalizaciju, odnosno sanaciju banaka pa guverner Jazbec upravo istražuje koliki je taj iznos. Sada će prvi put, čini se, Slovenci svoje banke spašavati drukčije nego dosad – izdvajanjem loše aktive na lošu banku i dokapitaliziranjem zdravog preostalog dijela te, vjerojatno, privatizacijom. Ne zvuči jako složeno, ali u društvu kao što je slovensko to je prvorazredni stručni pa čak i politički izazov.
Prva kriza u 20 godina
Preuzeli ste središnju banku u jednom od najuzbudljivijih trenutaka. Neki važniji mediji počeli su proglašavati Sloveniju “novim europskim bolesnikom”, istodobno se zahuktavala ciparska kriza pa se nagađalo koliko će novca za sanaciju trebati slovenskom bankovnom sektoru. Kakva je vaša procjena?
Opcija programa pomoći Europske unije postoji jednako u svim državama EU. Sustav je takav da zemlja u teškoćama može odlučiti hoće li zatražiti pomoć, koja je u skladu s pravilima Europske komisije i Europske središnje banke. Više je zemalja eurozone zatražilo pomoć jer taj sustav omogućuje lakše rješavanje problema. U eurozoni imamo zajedničku valutu euro, ali je većina ostalih politika na nacionalnoj razini ostala različita te tu postoji nesklad koji EU pokušava riješiti, primjerice, uvođenjem jedinstvene nove bankarske regulative i regulatora. Slovenija u ovom trenutku rješava probleme sama i može ih riješiti sama, a opcija pomoći uvijek postoji kao moguće rješenje za prilagodbu gospodarstva. Primjeri drugih država govore da je to zadnja mogućnost. Sloveniji to nije jedina preostala mogućnost i činimo sve da rješive probleme riješimo sami. Kao što vam je poznato, Banka Slovenije je, u koordinaciji s vladom, Europskom središnjom bankom i Europskom komisijom naručila tzv. asset quality review u slovenskim bankama, odnosno stres-test. Cilj toga testa je dobiti jasnu sliku o problemu u bankovnom sektoru i njegovoj veličini. Slovenija je u posebnom položaju jer je veći dio bankovnog sustava u državnom vlasništvu. Zbog toga je na neki način rješavanje problema lakše jer je država kao vlasnik odgovorna za svoje banke, ali s druge strane postoje određena fiskalna ograničenja, proračun nije vreća bez dna. U drugim zemljama trebalo je spašavati pojedine izdvojene banke u teškoćama, dok su u Sloveniji najveće banke državne te je, ponavljam, lakše jer država mora stati iza njih sa svojim proračunom. Sve što se događa u Sloveniji usklađeno je s Europskom središnjom bankom i Europskom komisijom te zajednički tražimo rješenja. Svaka država prolazi kroz dobre i loše ekonomske cikluse. Slovenija je jedina među tranzicijskim zemljama koja posljednjih dvadeset godina nije doživjela nijednu krizu. Ovo je naša prva kriza i rješavamo je uz pomoć europskih institucija kao dio europskog sustava.
Čeka se stres-test
U kojoj je fazi slovenska priča s lošom bankom? Imate li konkretno rješenje?
Loša banka operativna je institucija koja čeka prvi prijenos loših kredita iz banaka s teškoćama. Stres-test bit će nam analitička podloga za prvi prijenos loših kredita na lošu banku. Lošu banku osnovali su u više europskih država jer je to najjednostavniji način rješavanja pitanja loših kredita (nonperforming loans). Cilj joj je prodati što više tih loših zajmova. U Sloveniji smo, dakle, pripremili lošu banku, ali još nema prvog transfera loših kredita na lošu banku jer još nismo proveli stres-test. Teoretski, ne bismo trebali ni stres-test ni lošu banku. Banke s teškoćama mogle bi se dokapitalizirati, ali to se već radilo u prošlosti. Nekoliko su se puta dokapitalizirale državne banke, ali to nije riješilo problem pa smo sada odlučili promijeniti pristup, odnosno izdvojiti lošu imovinu banaka te omogućiti normalnu dokapitalizaciju preostalih zdravih dijelova banaka do trenutka kad će vlada odlučiti što će napraviti s njima, hoće li ih prodati.
Ima li naznaka kakva bi mogla biti odluka? Postoji teza da su slovenske banke završile u problemima upravo zato što su bile u državnom vlasništvu, odnosno jer su bile žrtva sprege politike i interesnih krugova...
Jasno je da je vlasnik taj koji mora odlučiti kakva će biti njegova pozicija za djelovanje. Ako imate državu za vlasnika, lako može doći, kako ste rekli, do utjecaja politike na vođenje poduzeća. To se događalo, ali mene kao centralnog bankara i ekonomista zapravo ne zanima tko je vlasnik, nego je li neka banka učinkovita, kako se njome upravlja. Ako je država sposobna upravljati svojom imovinom, ne bi trebalo biti nikakvog problema. Međutim, pokazalo se da država nije bila učinkovit vlasnik pa sad vodimo proces koji bi trebao povećati učinkovitost banaka i na kraju stvoriti zdrave banke. Što će vlada učiniti, morate pitati nekoga drugoga.
Hrvatski je guverner Boris Vujčić osjetno zaoštrio politiku rezervacija podižući i ukupni regulatorni trošak za banke. Pritišćete li i vi u Sloveniji banke da dižu rezervacije? Hoće li viši regulatorni trošak utjecati na daljnje usporavanje kreditne aktivnosti, kao i rezultate?
Većina je središnjih banaka nakon izbijanja financijske krize reagirala dizanjem rezervacija za loše kredite. Na taj su način željele osigurati bolju kapitalnu podlogu za krizne situacije u financijskim institucijama. Međutim, u nekim se državama pokazalo da, bez obzira na razinu kapitala, banke u trenutku šoka svejedno propadaju ili imaju slabe rezultate. Stoga su neke središnje banke u Europi krenule drukčijom politikom, politikom forward lookinga – pokušalo se utvrditi koliko bi neka banka u nekom trenutku trebala kapitala. Ali, iskreno, mislim da u trenutku šoka ništa ne bi bilo dovoljno za zaštitu. Principi su različiti od države do države. I u Sloveniji je u jednom trenutku središnja banka pokušala većim rezervacijama zaštititi bankarski sustav od loših kredita, ali ako imate previše loših kredita, jednostavno ne možete naći dovoljno kapitala koji bi jamčio za te loše kredite. Svaka je središnja banka u dvojbi kako osigurati učinkovitost bankarskog sustava nasuprot stabilnosti bankarskog sustava. To je klasična dvojba svih središnjih banaka. Države su vrlo različite kad je u pitanju stanje u realnom sektoru, a mi u Sloveniji pokušavamo bankama pomagati na način koji bi omogućio održavanje normalnih aktivnosti. Kad bi imala rezervacije za svaki kredit, onda bi ta banka bila jako stabilna, ali i u potpunosti neučinkovita. Mi s bankama i njihovim vlasnicima pokušavamo naći zajednički jezik te omogućiti normalno djelovanje bankarskog sustava.
Samo jedna varijabla
Postoji li u Sloveniji dvojba o tome jeste li trebali kao mala, otvorena i izvozna ekonomija zadržali svoju valutu?
Ne! Malo gospodarstvo ne može voditi neovisnu novčanu politiku. Čak i ako je ta politika u rukama središnje banke, navedite mi primjer jedne zemlje koja vodi nezavisnu monetarnu politiku u odnosu na politiku Europske središnje banke ili Feda.
Samo kažem da je to relativno popularna teorija u Hrvatskoj. Nemam primjera.
Devizni je tečaj samo jedna varijabla u jednadžbi koja predstavlja nacionalno gospodarstvo i zašto misliti da s tom jednom veličinom u toj složenoj jednadžbi možete kontrolirati sve ostalo?
* Integralnu verziju razgovora možete pročitati u magazinu Banka i na portalu Večernjeg lista
>>Kreditima u francima nisu odoljeli ni političari, TV voditelji, glumci...