S Andrejom Švigir, direktoricom Altius savjetovanja razgovarali smo o važnosti i svjesnosti kontrolinga
Što se promijenilo u hrvatskom poslovanju u sedam godina koliko organizirate konferencije o kontrolingu?
O svemu što je loše, uključujući i loše promjene, kojih je također bilo, ne bih; to ionako svi znamo. Što je bolje nego prije sedam godina? Ipak je porasla odgovornost menadžmenta; nažalost, ta se tvrdnja uglavnom odnosi na poduzeća koja su u privatnom vlasništvu.
U kojem je stadiju bio kontroling kad ste organizirali svoju prvu konferenciju, a u kojem je danas? Kakav je bio razvojni put i jeste li zadovoljni napretkom koji ste postigli?
Altius je u kontrolingu i više od tih sedam godina, koliko postoje naše konferencije, tako da kontrolersko „odrastanje“ u Hrvatskoj pratimo doista dugo. A što se promijenilo od naše prve konferencije 2009. godine do danas? Hrvatska poslovna zajednica, a u prvom redu tu mislim na vrh menadžmenta, ipak više shvaća da joj kontroling može donijeti mnogo toga dobroga. Jest da je za njega potreban veći napor u poduzeću, jest da on traži i ulaganje, međutim, oni koji nekoliko godina rade po kontrolerskom „ključu“ i te kako osjećaju pozitivan pomak u poslovanju.
Ako isključimo tvrtke čiji su vlasnici stranci, pa su kontroling „donijeli“ sa sobom, hrvatski vlasnici i direktori koji imaju viziju i razvijaju kontroling, već su počeli uživati u njegovim rezultatima. I upravo ta promjena nama u Altiusu je najveće zadovoljstvo. Parafrazifrat ću vlasnika jednog poduzeća koji nam je, nakon što smo mu pomogli da uvede kontroling, rekao: „Promjena se vidi i na našem žiro-računu“.
Gdje vidite prostor za napredak u promoviranju mjera kontrolinga?
Mi u Altiusu, kao konzultanti koji smo se dokazali u praksi, moramo moći uvjeriti uprave poduzeća da će im kontroling poboljšati poslovanje. Zato i ovim putem pozivam članove uprava da nas kontaktiraju, kako bismo im, proučivši prethodno njihovo poslovanje, pokazali što će zapravo kontrolingom dobiti. Nema nikakve šanse da nakon toga kažu da im on ne treba.
Mislite li da je zanimanje kontrolera dovoljno dobro prepoznato u javnosti i ako nije, što bi trebalo promijeniti po tom pitanju?
Vjerojatno nije dovoljno dobro, ali je bolje nego prije nekoliko godina. Za sve treba vrijeme; ne zaboravite - dok je zapadni svijet imao kontroling, mi smo imali socijalističko tržište, dogovornu ekonomiju… Kontroler je ovdje bio nepoznati pojam. Izgubljena desetljeća ne mogu se brzo nadoknaditi.
Što bi trebalo promijeniti? Način mišljenja mnogih u ovoj zemlji koji upravljanju. Njihov stav koji u osnovi mora sadržavati uvjerenost da rad, trud, školovanje, educiranost donose boljitak.
Postoji li na tržištu rada potreba za zanimanjem kontrolera?
Oglasi za to radno mjesto nekoć nisu niti postojali. Iz godine u godinu sve ih je više i bit će ih sve više. Neka ne zvuči neskromno, ali Altiusov program cjelogodišnjeg školovanja za menadžera kontrolinga, koji postoji od 2010. godine, a verificiralo ga je Ministarstvo obrazovanja, uvelo je zvanje kontrolinga i u - radnu knjižicu. Menadžeri kontrolinga su na tržištu.
Koje vještine treba posjedovati kontroler?
Uz ekonomska i računovodstvena znanja, bit će uspješniji ako imaju i komunikacijske vještine. Kako prezentirati drugima kontrolerski sustav, kako ga formirati, kako podijeliti zadatke, kako kolegama objasniti njegovu korist, rješavati probleme, a ponekad i sukobe, kako delegirati, motivirati, odnosno surađivati - to je ukratko ono što će kontroleru i te kako dobro doći.
Koju bi ste poruku s panel rasprave posebno istaknuli?
Možda ono što je rekao prof. dr. Lovrinčević: dok ne promijenimo mentalitet, poimanje tržišta i odnos prema poduzetništvu svjetlosnim će godinama zaostajati za tranzicijskim zemljama srednje Europe.
Kako se Vi kao kontroler(ica) nosite s očitom i vrlo skupom neefikasnošću prije svega javnog sektora?
U Altiusu je svih ovih godina, na školovanjima iz kontrolinga, bilo i mnogo menadžera iz javnog sektora. Nije točno da su ljudi u tom sektoru, ljudi „s greškom“; i ondje ima vrijednih, sposobnih, željnih usvajanja novih znanja. Problem je na žalost u sustavu; kad njega „izliječimo“, a to će se morati dogoditi, procvast će i ti ljudi. Ovako su oni još uvijek i svojevrsni Sizifi. Dio su sustava koji ne valja, bore se s njim iznutra, ali ne mogu pobijediti. Uzaludan im je posao dok sustav ne izgradi pravila.
Jeste li zadovoljni s okončanom konferencijim; jeste li ostvarili svoj cilj?
Mislim da je ova konferencija najbolja dosad. Prvo, okupili smo ekonomiste - teoretičare i praktičare koji su u panel raspravi o ulozi kontrolinga u hrvatskom gospodarstvu doista rekli sve što bi trebalo napraviti u cilju njegovog osnaživanja. Među njima su bili, primjerice, i dr. sc. Željko Lovrinčević, s Ekonomskog instituta, pa članovi uprava hrvatskih poduzeća koja su uspješna i radi toga što imaju kontroling. Potom su kontroleri iz privatnih poduzeća govorili o praktičnim koristima kontrolinga, primjerice u prodaji. Drago nam je što su to poslušali i menadžeri iz državnih poduzeća. Svi znamo koliko im to treba.
Očekujete li neke pozitivne trendove u razdoblju do 8. Konferencije?
Željela bih da se hrvatska ekonomija počne odlijepljivati s dna. Kontroling joj može biti moćna dizalica.