Kad se otvore vrata staje, prva će krenuti ka izlazu, pogotovo podvikne li netko Dega i tako zazove njezino ime. Na travi će se malo ispuhati i neće poslušati baš sve što joj se kaže, no to će potrajati kratko. Zatim će lagano koračati uz gazdu, stati kad od nje to zatraži, kao da je na kakvoj pisti – poput one u Gudovcu gdje je prije četiri godine na državnoj stočarskoj izložbi proglašena najboljom mladom kravom s dva teljenja.
Dega je jedna od brojnih simentalki s farme 52-godišnjeg Ivana Imbrišića iz Kozarevca koja se s te izložbe vratila s nagradom. Lani su, naprimjer, Imbrišićeve “misice” osvojile tri prve i jednu drugu nagradu za mliječne krave, prijašnjih godina bilo je i šampionskih zvona, a svake godine obvezna je barem jedna “lenta”.
– Na izložbe idemo baš s guštom – govori 26-godišnji Franjo Imbrišić. Prije jedanaest godina imali su i državnu rekorderku – kravu koja je dnevno davala čak 52 litre mlijeka. Usporedbe radi, “obične” krave Imbrišićevih dnevno u prosjeku imaju gotovo upola manje mlijeka – 27,5 litara. Valja napomenuti kako na farmi na kojoj je 150 grla nema nijedne uvozne životinje, već su sve iz vlastitog uzgoja marljive obitelji stočara.
Takvih je primjera u nas jako malo. Ktomu, ova farma ima najviše genotipiziranih telića u Hrvatskoj, njih 31. Uzgoj mliječnih krava Đurđica i Ivan Imbrišić započeli su prije više od dva desetljeća, nakon što su zbog niske cijene odustali od tova bikova, kojih su imali oko 150. Probali su i s povrćem, vozili ga na Zelenu tržnicu, ali nije išlo. Naposljetku su započeli s pet junica, pokušali s govedima pasmine holstein, pa se “prebacili” na simentalke. U tim počecima njihove su krave ukupno davale od 40 do 60 litara mlijeka dnevno, sada je više od 1000 litara svakog dana.
Od polovnoga mljekovoda došli su do staje s 53 ležišta, njihove muzne krave u svojim “odajama” imaju tuš pa ih iz prskalica iznad njihovih glava za vrućina osvježava voda. Imaju i lauf-staju (s jednom otvorenom stranom), u kojoj su zasebno smještene krave za teljenje, telad i junice. Kredit za staju su otplatili, sad imaju samo kredit za traktor. Svoja zaduženja nikada nisu reprogramirali, uvijek su bili nekako korak ispred drugih pa su gradili prije no što je država poljoprivrednicima počela pomagati tako da im vrati dio uloženih sredstava za kapitalna ulaganja.
Prošle godine otvorili su mini siranu u kojoj su glavni Franjo Imbrišić i njegova djevojka Antonija Debeljak, oboje sa završenom srednjom poljoprivrednom školom te Franjina mati Đurđica. Spravljaju se tu svježi sir i vrhnje, maslac, polutvrdi obični, dimljeni te sir s vlascem, blago ljuti i sir s čilijem. Dnevno za preradu koriste oko 300 litara mlijeka, a svaki drugi dan s njihove farme cisterna Euromilka odvozi oko 1600 litara mlijeka.
Odskora će u ponudi biti i prgice – svježi sir koji se s dodacima poput crvene paprike formira u stošce i suši. Obitelj uređuje kušaonicu u koju će se moći smjestiti 50 gostiju.
Stariji sin Imbrišićevih, 28-godišnji Mihael, završio je višu poljoprivrednu. On je zadužen za ratarstvo i mehanizaciju. Ovi poljoprivrednici imaju četiri traktora, sadilice, prikolice, plug, sjetvospremač... Članovi su Strojnog prstena Podravine, u kojemu je njih pet poljoprivrednika iz kraja, koji koriste zajedničku mehanizaciju.
– Nema potrebe da svi kupujemo sve. Nažalost, ljudi se teško dogovore i zato su strojni prstenovi mahom propali – kaže Ivan Imbrišić. Za svoja goveda silažom kukuruza i sjenažom ljulja proizvedu dovoljno hrane. Biomasu prodaju za plinsko postrojenje.
Ovu suvremenu farmu dosad je posjetilo oko 2500 ljudi, mahom poljoprivrednika koji su došli učiti iz iskustva Imbrišićevih, baš kao što su oni po iskustva išli u našu i slovensku savjetodavnu službu te na farme u Austriju i Njemačku.
A veterinar iz ambulante u općinskom središtu Kloštru Podravskom doktorirao je upravo na farmi obitelji Imbrišić: – Da mladi delaju doma ko u Irskoj i tu bi zaradili taj novac – kaže Đurđica Imbrišić, ponosna na sinove Franju i Mihaela koji svoju budućnost vide i grade u rodnom selu, te najmlađeg Antuna, studenta inženjerstva okoliša, koji braći i roditeljima pomogne u poslu kad vikendom dođe kući.