”Velikim probojem koji potvrđuje Europi izravan pristup plinu iz kaspijskog bazena” te “omogućuje ostvarenje južnog plinovodnog koridora, čime se širi opskrba i poboljšava energetska sigurnost europskih potrošača” nazvao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso Zajedničku izjavu o isporuci plina Europi što ju je u Bakuu potpisao s predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim.
Njime su se Azeri obvezali na “dugoročnu isporuku znatnih količina” plina Europskoj uniji, za što će im EU pomoći sagraditi ili pojačati neophodnu infrastrukturu, dok je Barroso Azerima zauzvrat obećao “pristup tržištu EU”.
- Kako će potražnja za plinom u dolazećim desetljećima nastaviti rasti, trebaju nam nove zemlje dobavljači uz naše već uspostavljene partnere, a Azerbejdžan je među njima najvažniji – izjavio je europski povjerenik za energetiku Günther Oettinger. Ovime su se sporazumom Azeri prvi put pismeno obvezali opskrbljivati Europu plinom; do sada je gotovo sav azerbejdžanski plin otkupljivao ruski Gazprom, koji je već pokrenuo projekt gradnje svojega plinovoda Južni tok.
Ali azerbejdžansko polje Shah Deniz II, na čiji plin EU računa, dostatno je tek za trećinu Nabuccova kapaciteta. Stoga su se Barroso i Oettinger iz Bakua uputili u Ashgabat ne bi li i turkmenistanskoga predsjednika Gurbangulyja Berdimuhamedova, koji upravlja četvrtim najvećim pričuvama plina na svijetu, nagovorili da dio tih zaliha preusmjeri prema Europi.
Možda ga i neće morati previše uvjeravati: nakon što je plinovod iz Turkmenistana prema Kini već dosegao puni kapacitet, Bedrimuhamedov se, uz najstarijeg kupca Rusiju, usmjerava prema Afganistanu, Pakistanu i Indiji, prema kojima se cijevi već polažu, a lani u svibnju naredio je i gradnju 1000 km dugog plinovoda prema kaspijskoj obali, odakle put vodi dalje u Europu. Kapacitet će mu biti 30 milijarda prostornih metara godišnje, samo milijardu manje od Nabuccova kapaciteta, pa bi plina preostalo i za manje projekte poput Transjadranskog plinovoda (TAP), Međuspoja Turska - Grčka - Italija (ITGI) i Azerbejdžansko-gruzijsko-rumunjskog međuspoja (AGRI).
Sporazum o gradnji 3300 km dugog Nabucca, od turskoga Erzuruma do austrijskog Baumgartena, potpisali su u srpnju 2009. premijeri Turske, Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Austrije. Konzorcij za njegovu 7,9 milijarda eura skupu gradnju čine Bulgargaz, Botas, MOL, OMV, RWE i Transgaz, a prvi bi plin Nabuccom trebao poteći 2014. godine.
GLUPOSTI! Bez Irana nema racunice za Nabucco. Zato ce ga i nakon objave \"nezavisnosti\" Palestine i ubojstva Obame napast.