Za ekonomskog analitičara Željka Lovrinčevića dobri turistički rezultati nisu iznenađenje, a za katastrofične prognoze mogućeg kraha, koje su pratile prvi dio sezone, prstom upire i u lobističke grupacije iz turističke branše.
Nakon svih prijepora, srpanjskih minusa i katastrofičnih najava, osam mjeseci je okončano s 800.000 više gostiju i s oko 1,5 milijuna noćenja više nego lani. Što vama taj rezultat govori?
Manje više, bilo je očekivano da će rasti i broj noćenja i broj turista, a kad gledamo prikupljeni PDV, prema podacima koji pristižu, bolji su i financijski rezultati. Očito, došlo je do rasta cijena pružatelja usluga, a sve to će biti jedan od razloga zašto će u trećem kvartalu stopa rasta BDP-a biti osjetnija nego u drugom kvartalu. Hrvatska ima svoje turističke atribute, relativno je blizu Europljanima, automobilska je destinacija, i povratak Turske manje joj je naškodio nego Španjolskoj ili Grčkoj.
Pokazalo se da je dio ljudi počeo prerano govoriti o promašenoj sezoni, a to je dobro iskoristila, bolje rečeno zloupotrijebila, lobistička grupacija, koja se angažirala na ishođenje daljnjih povlastica u sklopu porezne reforme za turizam na uštrb drugih sektora.
Niste bili za snižavanje PDV-a ugostiteljima na hranu od iduće godine. Je li vam ovako dobra sezona, uz PDV od 13 posto za smještaj i najviših 25 posto u mediteranskim razmjerima za restorane. samo potvrda da ga nije trebalo snižavati?
Da, definitivno. Kao što sam rekao, Hrvatska ima svoje specifične turističke prednosti, a cijene u restoranima su, osim toga, još uvijek niže nego kod konkurenata. Pri tom, gosti kad odlučuju kuda će na odmor razmatraju troškove puta i smještaja, a kad već dođu u destinaciju, onda i troše i, naravno, idu u restorane. Sličan eksperiment sa snižavanjem PDV-a Hrvatska je već imala u vrijeme Linića, a ovaj put će to proračun koštati 900 milijuna kuna. Sve mjere porezne reforme ciljale su jačanje kupovne moći domaćeg stanovništva, a kroz sniženje PDV-a ugostiteljstvu u najvećoj se mjeri izlazi ususret strancima. Od domaćih ljudi u restorane izlazi samo 20 posto najbogatijih, a njima takva povlastica i ne treba.
Od tradicionalnih gostiju bilo je manje Poljaka, Čeha i Slovaka, ali su zato domaći čak 10 posto brojniji, kako to objašnjavate?
Pa rasla je zaposlenost, rasle su i plaće, a naši su ljudi i nešto manje putovali izvan zemlje i neki su vjerojatno inozemstvo zamijenili Jadranom. Također, na toliki porast domaćih gostiju zasigurno su utjecali i građani koji su iselili. Sad imaju veće prihode, bolji standard i idu na more.
U obiteljskom smještaju je i ovog ljeta više kreveta nego lani, i to oko 30.000, kako tu apartmanizaciju obuzdati?
To je priča koja je počela kao socijalna kategorija i dopunski posao jadranskih domaćina. Danas je to ozbiljna djelatnost, a profilira kompletni turizam kojem kronično manjka hotelskih kreveta. Okolnosti su, dakle, bitno drugačije nego u počecima obiteljskog smještaja i došli smo do toga da se danas svi drugi dohoci neusporedivo više oporezuju. Štoviše, obiteljski smještaj je, što se poreza tiče, u prosjeku čak četiri-pet puta privilegiraniji od bilo kojeg drugog oblika dohotka...Uz to, novac se zbog politike umjetno niskih kamatnih stopa sa štednje prelijeva u imovinske investicije u turizmu.
Za razliku, u drugim zemljama on završava na tržištu kapitala, dionica itd. Te druge zemlje imaju i porez na imovinu, koji ograničava spekulativnu potražnju... I kod nas bi to promijenilo situaciju, a kupovinu nekretnina u turizmu obeshrabrilo bi i da se ukine oporezivanje kapitalne dobiti na tržištu kapitala, da se ukine oporezivanje kamata, ali i da država preuzme ingerencije u oporezivanja ležaja u obiteljskom smještaju i povisi iznose. To se propustilo napraviti u sklopu porezne reforme, a ovako se lokalni čelnici niskim iznosima dodvoravaju biračima. Pri tom, nerijetko se i sami bave iznajmljivanjem...
Što vidite kao najveći izazov turističke 2020.?
Očekujem jednu regularno dobru sezonu. Na vidiku nema dramatičnih i posebno negativnih naznaka, koji bi nas mogli zabrinuti, kao što su rast troškova transporta, recesiji...
Istina jest da se u Europi događa gospodarsko usporavanje, ali daleko je to od recesije i nije ozbiljna prijetnja našem turizmu. Osim toga, sve više gostiju nam dolazi i iz, nazovimo ih tako, nerecijskih zemalja, s dalekih tržišta.
Jedino ograničene koje vidim vezano uz 2020. godinu je radna snaga. Poslodavci u turizmu imaju priliku povećati plaće, ali, nažalost, prema podacima iz lipnja vidi se da su one rasle svega tri-četiri posto prema lani. S obzirom na razinu kuknjave, pritiske i lobiranje hotelijerskog sektora, zapravo su ih digli sramotno malo.•
Imamo povećeni broj gostiju od kojih je mala korist, jer to su Korejci i sl. koji uglavnom slikaju i ližu sladoled. Sve ostalo ide preko stranih agencija koje čak usluge izvršene u Hrvatskoj plaćaju sestrinjskim firmama u susjednim zemljama. Broj gostiju veći, ali je zarad nikakva, i zato treba ukinuti Ministarstvo turizma i Hrvatsku turističku zajednicu i sve lokalne turističke zajednice jer kad njih ne bi bilo imali bi isti broj gostiju, a one služe samo za uhljebljivanje.