Kraš ESOP, tvrtka u koju su udruženi mali dioničari Kraša, danas će na skupštini odlučiti hoće li krenuti u zajedničku ponudu za preuzimanje dionica. Još se ne zna što će oko 1100 uglavnom zaposlenika i bivših radnika Kraša odlučiti, ali njihova odluka ne mijenja bitno na stvari jer je najveći pojedinačni dioničar, Mesna industrija braća Pivac, ionako javnosti priopćio da i bez Kraš ESOP-a ide u ponudu za preuzimanje.
Ako se i odluče preskočiti tu akciju, to ne znači da će ESOP-ovci ikome prodavati svoje dionice, a imaju, posjetimo, veliki paket od 18,45 posto Kraša. Te im dionice od privatizacije kompanije garantiraju poziciju unutar tvrtke i sigurna radna mjesta pa zasad nema najave da bi se te poluge utjecaja mogli odreći bez obzira na potencijalnu zaradu od prodaje dionica po cijeni od 1000 kuna, koliko je iznosila u petak na Zagrebačkoj burzi. Pivac, dakle, u ponudu za preuzimanje možda krene sam, ali potencijalnim prodavateljima neće ponuditi premijsku cijenu po kojoj kupuje srbijanski poduzetnik Nebojša Šaranović posljednjih dana.
Naime, može se čuti da bi cijena mogla iznositi tek nešto više od ponderirane cijene od 427 kuna koju je dionica postizala do 9. rujna, odnosno prije objave namjere za podnošenje ponude za preuzimanje. Pivac niskom cijenom vjerojatno neće prikupiti puno dionica, ali nakon mjesec dana, koliko traje ponuda, dobit će zakonsku mogućnost kupovati dionice na tržištu i ući u svojevrsnu bitku sa Šaranovićem. U međuvremenu, srbijanski poduzetnik i dalje kupuje dionice Kraša. U srijedu je dosegnuo udjel od 18,43 posto u Krašu pa mu je manje od tri tisuće dionica nedostajalo da prestigne Kraš ESOP.
S obzirom na to da je prodano oko 42.400 dionica Kraša, izgledno je da je Šaranović do petka postao drugi dioničar te konditorske kompanije. Njegove je motive za trošenje gotovo 250 milijuna kuna na manjinski udjel u Krašu još nemoguće definirati s obzirom na to da Kraš ESOP i Pivci imaju većinu i kontroliraju tvrtku, a nema naznaka da se dva partnera više ne drže zajedno.
Kraš i Podravka su bile glavne uloge u prehrani Hrvatske vojske u domovinskom ratu devedesetih, a branili smo se upravo od ovih koji sada preuzimaju te kompanije, zar nije to malo čudno?