Plaćamo najam, a ulaganja nema

 U primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj djeluju 4894 liječnika poslodavca u ugovornom odnosu. Najviše ih je u općoj-obiteljskoj medicini (2346), potom u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite (1983), te zdravstvene zaštite djece (284) i žena (281), a većina ih dijeli iste probleme.

– Glavni problemi s kojima se susreću liječnici poslodavci u ugovornom odnosu su posljedica dugogodišnje marginalizacije primarne zdravstvene zaštite, što se očituje lošim uvjetima rada, preopterećenošću liječnika administrativnim poslovima, nedostatkom liječnika odnosno prevelikim brojem osiguranika o kojima skrbi jedan liječnik, a problem je i nedorečen status koncesionara kao privatnog zdravstvenog djelatnika – govori Damir Biloglav iz Udruge liječnika poslodavaca u ugovornom odnosu.

– Poslovni prostori u kojima funkcioniraju naše ordinacije su uglavnom neadekvatni i loše održavani. U pravilu su u vlasništvu domova zdravlja koje smo mi ugovorni liječnici silom zakona, počev od 1997., dobili u najam u zatečenom stanju. Mnogi od tih prostora ne udovoljavaju pravilniku koji normira prostor i opremu, a često ne postoji ni mogućnost da se te naše ambulante dovedu u sklad sa spomenutim pravilnikom. U neke ordinacije već gotovo 20 godina nadležni dom zdravlja nije uložio ni kunu, iako je s osnove najma uprihodovao po 40.000 eura – kaže Biloglav. Zato smatra kako bi jedno od rješenja moglo biti da se dio tih ordinacija prenese u vlasništvo ili suvlasništvo koncesionara, a da osnova za stjecanje vlasništva bude dosadašnje plaćanje najma. – Novi vlasnik, odnosno suvlasnik bi prilikom odlaska u mirovinu ordinaciju prodao nasljedniku za neki dogovoreni iznos. Nasljednik bi tijekom svoga radnog vijeka uložena sredstva vratio tako što ne bi plaćao najam domu zdravlja koji više nije vlasnik poslovnog prostora – tumači.

Za ordinacije koje nisu u vlasništvu domova zdravlja i čiji imovinsko-pravni status nije riješen potreban je drugi model. Biloglav kaže da bi te prostore trebalo otkupiti od vlasnika ako je moguće ili ih zamijeniti drugim prostorima. Kaže da su oni kao koncesionari voljni ulagati vlastita sredstva u opremu uz uvjet da postoji jasan gospodarski interes, što u prvom redu pretpostavlja dugoročnu sigurnost ulaganja. Neophodno je i rasterećenje dosadašnjim obvezama, jer su liječnici preopterećeni velikim brojem osiguranika, pa za postizanje europskog prosjeka, kaže, već sada nedostaju stotine liječnika u raznim djelatnostima. Samo u obiteljskoj medicini nedostaje 400 do 500 liječnika a tijekom idućih pet godina još toliko će ih otići u mirovinu.