Broj tvrtki koje moraju objaviti ponudu za preuzimanje dionica na temelju Zakona o preuzimanju dioničkih društava popeo se na njih 16. U toj su obvezi dioničari koji su stekli više od 25 posto dionica tih društava. Prvi put Hanfa je objavila skupno na svojim web stranicama popis tih tvrtki, datum kada je nastala obveza za preuzimanje te ostale činjenice važne u procesu trajanja te obveze. Ante Samodol, predsjednik Hanfe, ponavlja da zastare za objavu ponude za preuzimanje nema. Pa one tvrtke koje su tvrdile da je obveza prestala, poput Magme, koja je to u proljeće oglasila, nisu u pravu.
Novac samo isprika?
Ovih je dana Goranku Fižuliću, predsjedniku uprave Magme, Upravni sud odbacio tužbu na žalbu da te obveze više nema. Fižulić je, naime, 2007. godine kupio 400 dionica Magme, nakon čega je nastala obveza objavljivanja javne ponude. Fižulić se je tada opravdavao da je pogreškom kupio nalog na svoje ime, ali je Hanfa odlučila da je za bračni par Fižulić nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje. Velik je broj takvih pokušaja gdje se zakon želi drugačije protumačiti pa i izbjegnuti. No u načelu većina dioničara koji imaju tu obvezu tvrde da znaju svoju obvezu, no da novca nemaju.
Jer pri objavi ponude oni moraju dostaviti i bankarsko jamstvo koje će potvrditi da imaju sredstva kojima mogu isplatiti ostale male dioničare koji bi se odlučili na prodaju dionica. Da tog novca nema, nedavno nam je potvrdio i Josip Galinec, direktor Negotiatora, koji je zajedno s nizozemskim fondom Aglaia već dulje vrijeme u obvezi objave ponude za preuzimanje Industrogradnje. No sigurno je da je velikom dijelu tih obveznika novac samo isprika jer istodobno obavljaju akvizicije, pa je tako, primjerice, i sama Aglaia najavila daljnja ulaganja u Hrvatsku. Činjenica je da posebni mehanizmi da se natjera društvo da objavi ponudu za preuzimanje ne postoji. Postoji, naime, novčana kazna od milijun kuna, a ona nešto teža je gubitak glasa na Skupštini dioničara. No i to se može izbjeći. Tako je, primjerice, Hanfa oduzela pravo glasa Michaelu Ljubasu, najvećem dioničaru Elektroprometa, no on je bez obzira na to učinio to na sjednici Skupštine na kojoj je izabran njemu lojalan NO i uprava, koji su tvrtku i doveli do stečaja.
Mali dioničari
Dioničari često nisu pažljivi pa zbog samo nekoliko kupljenih dionica prijeđu prag od 25 posto, kao što je, primjerice, bio slučaj s Lagunom Novigrad i Kamenskim. Kamensko je još uvijek u toj obvezi, no nakon stečaja tek treba vidjeti što će se dogoditi.
Mali dioničari moraju biti u najvećem oprezu dok traje obveza za preuzimanje. Jer njihovo je pravo da u tom razdoblju imaju pravo na prodaju dionice po onoj koja je vrijedila na dan nastanka obveze, a ne cijeni trenutačno vrijedećoj na burzi. To je i propisano u Zakonu o preuzimanju dioničkih društava. Dakle, mali dioničari tih društava u obvezi mogu se namiriti ovrhom putem nadležnog trgovačkog suda. Pisali smo već da je to učinila i grupa malih dioničara Industrogradnje, a što su nam i sami potvrdili, kao i to da su namireni dionicama Negotiatora u vlasništvu J. Galinca, koji je i predsjednik uprave Industrogradnje.
On je tada opovrgnuo da je takvo što učinjeno. Naime, ni iz podataka iz SKDD ne može se vidjeti da je udio tih dvaju vlasnika u Industrogradnji smanjen, što bi se trebalo dogoditi ako su dali dionice za namirenje malih dioničara koji su ih tužili. No nije isključeno da je do namirenja došlo, a da takvo što nije proknjiženo u SKDD. Naime i predsjednica SKDD-a Vesna Živković potvrđuje da se udjel u vlasništvu može vidjeti samo primi li se ugovor na provođenje, odnosno zahtjev.