Poslodavcima nedostaje pedeset tisuća radnika, odbijaju poslove jer ih nema tko odraditi i zbog toga su poslali apel Vladi da rastereti plaće kako bi se barem djelomično zaustavilo iseljavanje. S predsjednicom Hrvatske udruge poslodavaca Gordanom Deranjom razgovarali smo o reformama, radu Vlade Andreja Plenkovića, ali i iz pozicije šefice manjeg škvera o budućnosti brodogradnje u kontekstu Uljanika.
Polovica je mandata Vlade. Kako ocjenjujete njen rad?
Treba provesti reforme i promjene o kojima godinama pričamo. Kod nas tih reformi još uvijek nema. Kozmetičke i površinske prilagodbe postojećeg sustava nisu reforme i nisu dovoljne da bi popravile poziciju Hrvatske. Dobili smo određeno porezno rasterećenje, ali ni izbliza dovoljno.
Velimir Šonje upozorio je da kada se zbroje prihodi od svih vrsta poreza i doprinosa na razini opće države i stave u odnos prema BDP-u, oni iznose 36,5 posto. I to nakon dva kruga “reformi” i rasterećenja.
Ukazao je i na to da je u razdoblju od 2005.-2013. takvo je opterećenje iznosilo 34,2 posto BDP-a i već tada je bilo mnogo više nego u zemljama na usporedivom stupnju razvoja. U školama imamo tek eksperimentalnu provedbu reforme, a svijet se svakodnevno mijenja. U sustavu zdravstva i dalje se razmišlja samo gdje uzeti još novca od građana i poduzetnika dok o tome kako sustav učiniti racionalnijim i efikasnijim i u konačnici uspješnijim nema govora. Na reformu javne uprave još uvijek čekamo. Naša cjelokupna javna uprava i lokalna samouprava su poražavajuće neefikasne i preskupe. Reforme nigdje nisu lake. Ali ako su dobro promišljene i provedene brzo daju rezultate.
HUP-ovci su poslali apel da odbijaju poslove jer nemaju radnike koji ih mogu odraditi...
Točno, javno smo upozorili na nedostatak radne snage kako bismo osvijestili javnost, ali prije svega naše političare i Vladu da imamo ozbiljan i alarmantan problem koji ugrožava daljnji gospodarski rast.
Turizam, prijevoz, građevina, trgovina pa i industrija već su ove godine bili suočeni s velikim problemima u nalaženju radnika, a situacija će dogodine biti još gora ako se ništa ne promijeni.
Sindikati prozivaju poslodavce da smo mi krivi što nema radnika i što se iseljavaju jer im nismo dali dovoljno velike plaće. Duboko sam razočarana takvim istupima naših socijalnih partnera jer su neozbiljni i populistički. Našim je tvrtkama vrlo teško u ovakvim uvjetima biti cjenovno konkurentan. Jednostavno su nam troškovi preveliki.
I prostora za veće plaće bez smanjenja troškova koje nam je na leđa natovarila preskupa država jednostavno nije bilo niti će biti. Prošle i ove godine tvrtke u plaće usmjeravaju novac koji trebaju ulagati u razvoj poslovanja što je loše jer ugrožava opstanak tvrtki na tržištu, a onda i sama radna mjesta.
Ministar financija Zdravko Marić najavio je da će se ideja o povećanju porezno priznatih nagrada za radnike riješiti u sklopu podzakonskih akata. Imate li informacije hoće 13. plaća, obrok, prijevoz i druga davanja biti rasterećena poreza.
Nemamo konkretnih informacija. Nadam se da će se barem nešto od tih naših zahtjeva uvažiti. Jasno je da te mjere neće riješiti sve probleme s nedostatkom radnika u cjelini, ali će biti korak u dobrome smjeru da nam barem olakša situaciju.
Ljudi odlaze raditi u zemlje koje su gospodarski uspješnije i konkurentnije od Hrvatske. U zemlje koje su odavno provele i provode reforme, koje imaju razvijenu tržišnu ekonomiju, uređeno i efikasno pravosuđe, učinkovitu javnu administraciju bez prevelike i frustrirajuće birokracije…
MMF-ove prognoze najavljuju usporavanje globalnog rasta. Slijedi li nam novi ciklus globalne krize?
S više strana dolaze upozorenja na moguću novu krizu. Za sada se ne zna kada će se ona dogoditi ni koliko će biti ozbiljna no povijest nas uči da je ona neizbježna.
Oni koji se na svojim i tuđim greškama uče novu će krizu dočekati spremniji nego onu prethodnu. Mi i dalje guramo glavu u pijesak. Kao što smo to činili kod prethodne krize zbog čega smo u recesiji bili znatno duže od drugih i zbog čega smo zaostali i potonuli na dno Europske unije.
I sad smo tu čini se zadovoljni. Jer da nismo nešto bismo poduzeli da se to promijeni. Za nas u HUP-u to je duboko frustrirajuće. Ne zaslužujemo biti tu. Možemo bolje. Zašto se s time mirimo? Zašto naše političare na vlasti i u opoziciji, na razini države, ali i gradova ili županija zadovoljava ovakvo stanje. Kako je moguće da ne osjećaju odgovornost za sadašnjost i budućnost ove zemlje?
Krizom u Uljaniku otvorilo se pitanje održivosti brodograditeljske djelatnosti u Hrvatskoj. Ima li u toj grani budućnosti u Hrvatskoj?
Dok je mora bit će brodogradnje. Kako ta grana opstaje u EU, a kod nas ne može? Trebali smo imati efikasnu i modernu brodogradnju s obzirom na potrošeno, naravno u puno manjem opsegu.
Nitko nije imao hrabrosti svesti našu brodogradnju na maksimalno dva do tri moderna brodogradilišta i zato danas svjedočimo tužnoj slici.
U Europskoj uniji brodogradilišta zapošljavaju usku jezgru svojih dobro plaćenih radnika, a ostale poslove odrađuje jeftinija kooperacija. Kod nas, naravno, kooperacija ima negativan predznak. Također, kad se prije više puta ukazivalo na nedostatak kvalitetne radne snage u brodogradnji pružao se enorman otpor. Evo gdje smo danas – naši radnici odlaze…
Država više ne smije financijski pomagati Uljaniku, a kako onda riješiti problem?
Problem je trebalo rješavati davno prije, a ne danas. Najveća odgovornost, naravno je na Upravi, ali nisu ni Vlade pokazivale veći interes za dio svog vlasništva, da ne govorimo i s aspekta najvećeg jamca za zaduženja.
Pogledajte video 7 stvari koje trebate znati o mirovinskoj reformi:
Nova kriza je tu, pred vratima (Američka burza pada, DB je u problemima itd). A mi smo porezno opterećeni najviše među tranzicijskim zemljama, kud i kamo smo više opterećeni nego tamo 2008. godine... Prema ponašanju u zadnjoj krizi, kada se svim silama čuvala birokracija, kada je u realnom sektoru izgubljeno 200.000 radnih mjesta, a porezi su otišli u nebo, možemo isto to očekivati i u slijedećoj krizi. A to znači katastrofu... Ma treba bježat glavom bez obzira odavde. Nije bez veze najposjećeniji poslovni event bilo predavanje gdje i kako otvoriti tvrtku izvan Hrvatske i kako preseliti poslovanje tamo. Bilo je skoro 150 malih poduzeća na tom predavanju, sad to usporedite s reklamiranim konferencijama i radnim stolovima koje guraju vlada ili HGK...