Dvije godine rasta gospodarstva, dvije dobre turističke sezone i ministar financija koji drži pod kontrolom troškove doveli su lani do prvog suficita opće države i pada udjela javnog duga u BDP-u. Potvrdio je to Državni zavod za statistiku, ali dobrim vijestima teško se veseliti na dan početka štrajka u Uljanik grupi koja je svojim dugovima pojela gotovo cijeli suficit ostvaren u tekućoj godini.
Samo u 2018. morat ćemo za Uljanik, tj. za jamstva za brodove koji nisu napravljeni, a u međuvremenu su i otkazani, platiti 2,5 milijardi kuna. Nije to zabrinjavajući iznos koji država ne može pokriti, ali ponovno hrvatski građani moraju podmirivati greške iz minulih vremena tekućim prihodima. Umjesto plaćanja Uljanikovih dugova, mogli smo taj iznos od 2,5 milijardi kuna iskoristiti za smanjenje opće stope PDV-a ili nastavak mirovinske reforme u smjeru povećanja izdvajanja za drugi stup koji je naša osobna štednja. Mogli smo, ali nećemo!
Opet ćemo plaćati činjenicu da su vladajući neodgovorno davali jamstva jer naplatu dugova nisu garantirali svojom imovinom, već našim poreznim davanjima. Tekuća godina trebala je biti godina reformskih poteza, ali sve promjene sustava svele su se na porezna olakšanja i na mirovinski sustav.
Nije se pokazao nikakav napor u pokušaju ozbiljnijeg rezanja dugoročnih troškova poput racionalizacije zdravstvenog sustava ili nužnog smanjenja državnog aparata. I u ovoj je godini primjetno povećanje ukupnih troškova za plaće i ostale troškove državnih službenika i zaposlenika javnih službi. Iznimka je refinanciranje obveznica po povoljnijim uvjetima na kojima je ostvarena ušteda od oko dvije milijarde kuna godišnje.
Taj princip odgađanja nepopularnih mjera za neki drugi mandat doveo je Hrvatsku na listu zemalja s niskom konkurentnošću, a umanjio je i potencijal rasta gospodarstva. Zato nema ni oporavka investicija. Zbog odvraćanja pogleda od stvarnog stanja političari su opet potrošili godine “debelih krava” kada su reforme mogle proći bezbolnije, a ignoriraju činjenicu da cijeli svijet najavljuje recesiju u kojoj će rezovi duboko raniti one koje vladajući misle da sada štite.
Ovdje se nema što dodati.Potpuno krivo vođena brodogradnja sa dampinškim cjenama brodova i nije mogla drugačije završiti.Brodogradilišta ne ostvaruju nikakvu zaradu, već rade brodove s gubicima koje podmiruju porezni obveznici.Sreća da ne gradimo nosače aviona.