Za čovjeka čija je tvrtka od posljednjih 180 dana čak 110 dana bila blokirana, vlasnik Geofota Zvonko Biljecki neočekivano je optimističan.
- Poslovna situacija u Geofotu je stabilna i perspektivna. Trenutačno imamo dvostruko više posla nego što ga možemo napraviti. Planirani rast prihoda je veći od 30 posto u odnosu na lani, a svi pokazatelji u prva dva tromjesečja pokazuju da će plan biti i premašen, što je ironično u odnosu na prošle blokade koje su iza nas. Jedina dva vjerovnika su većim dijelom plaćeni i u četvrtak su povukli blokade - kaže Biljecki na pitanje kako ocjenjuje poslovnu situaciju svoje geoinformatičke tvrtke, s obzirom na učestale blokade računa.
A te blokade posljednjih su dana česta tema u zagrebačkim poslovnim krugovima, gdje se već dugo šire glasine o navodnom kolapsu Geofota. Ima u tim pričama i dosta zluradosti. U posljednjih desetak godina Biljecki je od male i nepoznate tvrtke u medijski potpuno nezanimljivom sektoru geodetskih djelatnosti izgradio brzorastuću visokotehnološku kompaniju s prestižnim poslovima i podružnicama u nizu razvijenih zemalja. Taj uspjeh uvelike se temeljio na bogatim ugovorima s domaćim državnim institucijama i javnim poduzećima, a ti ugovori, kažu kritičari Geofota, na jakim političkim vezama njegova vlasnika.
Više od fantomske tvrtke
Iz te perspektive, poslovne probleme kompanije lako je tumačiti kao posljedicu pada njezinih političkih sponzora, no takvo tumačenje, čak i ako je istinito, previše je banalno objašnjenje uspona i pada Geofota. Uostalom, čak i u iznimno lošim prošlogodišnjim okolnostima, Geofoto je ostvario prihod od 55 milijuna kuna, što je za hrvatske prilike sasvim solidan iznos. Ako se zna da je polovica tog iznosa ostvarena na stranim tržištima, evidentno je da je Geofoto ipak nešto više od fantomske tvrtke izrasle na opskurnim političkim aranžmanima. Priča o Geofotu zapravo je priča o domaćoj ekonomiji. Kako se hrvatsko gospodarstvo u cjelini vratilo na razinu iz 2007., tako su se i Geofotu prihodi iz rekordnih 2008. i 2009., lani prepolovili i vratili na razinu od prije pet godina. Zapravo, teško je naći tvrtku koja bolje od Geofota simbolizira hrvatski kapitalistički procvat sredinom prošlog desetljeća.
Biljecki se širio iznimno brzo, dobivao je poslove od Finske do Gvatemale te preuzimao konkurentske tvrtke, od susjednog Geodetskog zavoda Slovenije do norveškog proizvođača specijalnih skenera, koji opskrbljuje i američku vojsku. Hrvatska kompanija prodaje znanje i tehnologiju, konkurira Europi, a možda će je preuzeti Google. Bila je to divna priča o uspjehu kakve Hrvati vole - gotovo kao priče o neuspjehu. Danas se brzo širenje Geofota prezentira kao razlog problema, naročito zato što su se akvizicije poput one u Sloveniji pokazale promašenima. Biljecki se s time ne slaže:
- Tempo razvoja i rasta Geofota od 30% u razdoblju od 2006. do 2009. bio je realan i smatram prirodnim da smo prilike na tržištu iskoristili i stvorili jednu od vodećih tvrtki u geoinformatici. Kupnjom Geodetskog zavoda Slovenije eliminirali smo najvećeg konkurenta u regiji bez izgubljene kune, a time kupili i naš najprofitabilniji “satelit”, Geofoto Zenit, Skoplje.
Situacija bi u tvrtki bila bolja kad bi mogla naplatiti sve odrađeno. Potraživanja iznose oko 40 milijuna kuna, od čega značajan dio otpada na hrvatske državne institucije. Biljecki ne želi o tome, što je i logično. Država je prirodni partner geodetskih kompanija i nije mudro ulaziti u sukobe.
Što dolazi poslije oluje
- Sve račune ćemo naplatiti. Država je uvijek bila naš najkorektniji partner, tako da u to nema sumnje. Moramo imati strpljenja, snage i mudrosti da prođemo kroz oluju sa što manje posljedica. A poslije oluje, znamo što dolazi - kaže Biljecki.
Zlobnici kažu kako bi naplata vjerojatno bila i bolja da je premijer još Ivo Sanader. Tvrdnje o povezanosti Sanadera i Biljeckog u medijima su se pojavile nakon što je otkriveno da je Geofoto bila jedna od tvrtki koje su sklopile vrijedne konzultantske ugovore sa Sanaderovom tvrtkom Alia savjetovanje, nakon što je otišao s premijerske dužnosti. Biljecki, koji je taj ugovor brzo nakon sklapanja i raskinuo, tvrdi kako su mu te insinuacije naškodile.
- U zadnje dvije godine se sustavno i neopravdano napada Geofoto da sumnjivo dobiva javne natječaje. Nedavno nas se prozvalo da smo nelegalno dobili jedan natječaj za Grad Zagreb. Taj ugovor uopće još nismo dobili, no o tome se nije pisalo. To su zlonamjerni napisi bez osnova. Redovito pobjeđujemo i u najrazvijenijim i najtransparentnijim zemljama kao što su Danska, Finska i Norveška. Sve natječaje, i kod nas i vani, dobivamo kvalitetom i ekonomski najprihvatljivijom ponudom. Iza tih napada stoji nelojalna konkurencija koja nije sposobna odraditi ni pola ugovorenog posla - tvrdi Biljecki.
Da uspjeh neće izostati nadaju se i u Europskoj banci za obnovu i razvoj koja je prije tri godine platila 4 milijuna eura za 9,6 posto kompanije. Temeljem toga, ispada da su bankari vrijednost Geofota procijenili na oko 55 milijuna eura. Biljecki je tada obećao kako će za svaki uloženi euro kroz nekoliko godina EBRD dobiti 5,5 eura.
Ostvarenje toga čini se nevjerojatnim, barem dogledno, a i razgovori s potencijalnim partnerima poput talijanskog koncerna Finmeccanica zasad su bez rezultata. Kako i sam Biljecki procjenjuje da oporavka hrvatskog tržišta neće biti prije 2015., tvrtka će se okrenuti izvoznim tržištima. Problem s takvim poslovima je što iziskuju veće troškove nego u Hrvatskoj. Ipak, Geofoto sada radi na projektima u 14 zemalja, a to je dobar zalog za godinu koja ga čeka. Uspjeh na stranim tržištima bio bi ključan za stabilizaciju tvrtke, ali i konačan odgovor na optužbe o povlaštenoj poziciji u Hrvatskoj. Koliko Biljeckom, takav ishod potreban je i domaćoj javnosti, barem kao potvrda da hrvatske ekonomske priče mogu imati i sretan kraj.
Priča o (ne)uspjehu: Geofoto od 180 dana čak 110 u blokadi
Ogorčeni otac našeg europskog prvaka: 'Mom sinu nisu dali ni centa obećanog novca za zlato'
Na putu do europskog zlatza porazio je petoricu protivnika, a za sjajan uspjeh trebao je biti nagrađen s 15.000 eura. Međutim, njegov otac Pero otkrio je kako njegov sin nije dobio niti novčića za veliki uspjeh.
Velika tuga u obitelji Lane Klingor Mihić: 'Spavaj mirno, voljena moja'
Noćas je zauvijek zaspala Antina baka Marija, žena koju sam pored svoje majke, beskrajno voljela. Toliko snažna žena, ogromnog srca i nevjerojatne dobrote. Svaki komad njene dobre duše nosi moj Ante. Po njoj smo Marli dali ime, napisala je na Facebooku
Demi Moore nekad i sad: Kako se jedna od najljepših glumica mijenjala tijekom godina
Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.
A zašto novinar (ili Biljecki) nije spomenuo da mu radnici već četiri mjeseca nisu primili plaću i zbog toga se doslovno kartaju i gledaju filmove za vrijeme posla pa zbog toga ne stižu izvršiti zadatke na vrijeme?