Iza Sanje Petek Mujačić dugogodišnje je menadžersko i konzultantsko iskustvo u području organizacijskog razvoja, razvoja timova i pojedinaca te provedbi komunikacijskih i strateških rješenja za brendove i startupove. Danas je Petek Mujačić partnerica i izvršna direktorica savjetničke kuće Hauska & Partner, ali i mentorica u projektu koji zajednički provode Večernji list i časopis Zaposlena. Upravo stoga razgovarali smo s njom o važnosti mentoriranja, kao i izazovima koje očekuju mlađe u poslovnom svijetu.
Koliko je mentorstvo važno u profesionalnom putu razvoja mladih zaposlenica?
Mladi danas žele prilike za učenje i razvoj, a mentoriranje je učinkovit način suradnje kojom dolazimo do jačanja znanja i vještina. To je međusobno učenje, ohrabrivanje u izricanju stavova, ideja, mišljenja. Tako postavljen koncept mentorstva osnažuje jednako i mlade zaposlenice, ali i njihove mentore i mentorice, dolazi do razmjena iskustava i mišljenja te često u tom procesu mentijka pozitivno utječe na mentora. A to također osnažuje mentijke te gradi određene vještine. Istraživanja nam govore da 67% žena mentorstvo ocjenjuje kao vrlo važno za napredovanje u karijeri (DDI Global Study) te se upravo mentorstvo uzima kao jedan od poželjnih alata u razvoju politike raznolikosti i uključivosti. Tijekom mentorskog odnosa mentori postaju angažirani, predani i ulažu vrijeme i znanje u uspjeh svojih mentija – smanjuju vlastite predrasude i uključuju različite skupine. Takvi program imaju utjecaj na promjenu svijesti u cijeloj organizaciji pa zato imaju dodatni pozitivan efekt i na razvoj karijere mlade zaposlenice.
Što je bio vaš motiv da u ovom projektu preuzmete mentorsku ulogu?
Ideja da pomognem nekom s istim upitnicima i nedoumicama kao i ja prije 20 godina. Pitanjima koja se čine kompleksna, čak i teška, a zapravo su jednostavna i životna. Samo što na početku karijere ili poslovnog pothvata nemamo iskustva i dovoljno sigurnosti da prepoznamo odgovore. Kroz suradnju s mlađim kolegama, radeći s njima i razvijajući ih, uvidjela sam da se pojedine teme uvijek ponavljaju i da iako svatko ima svoju jedinstvenu priču, na neka pitanja su već dani odgovori. Zašto ne prenijeti to i olakšati nekome put? Tu je još jedan osobni motiv, prilika da se i sama inspiriram kroz suradnju i razgovore sa sudionicama programa, vjerujem da me njihovi pogledi na svijet i iskustvo itekako mogu nadahnuti. Veselim se tome.
Treba li mentorstvo zapravo imati rok trajanja?
Da, ako govorimo o mentorskom programu, on uvijek ima cilj, ideju, što se želi postići. Kao i u svakom projektu, i ovdje se definiraju očekivanja, željeni ishodi, ciljevi, jasno postavlja polazišna točka i trajanje. Ako je proces zamišljen u duljem razdoblju, korisno je postaviti check pointove, točke u kojima i mentor i menti mogu sagledati postignuto i razmisliti jesu li na dobrom putu i kako dalje. Često se u formalnom mentorstvu razvije kvalitetan i prijateljski odnos koji ne prestaje sa završenim mentorskim ciklusom. Takvi odnosi, naravno, nemaju vijek trajanja ni ciljeve. Postaju fluidni, spontani, te neke naše nove životne priče i prijateljstva. Slično je i s organizacijama koje uspiju mentorstvo integrirati u kulturu, tada se prijenos znanja dešava na svim razinama, formalno i neformalno, te postaje kontinuiran i fleksibilan proces.
Kako motivirati mlade koji u prvom poslovnom iskustvu nalete na prepreke?
Prvo treba osvijestiti da bez prepreka ne možemo, nijedan uspjeh nije linearna linija koja u savršenom tempu postiže cilj. Dakle, bez prepreka i pogrešaka nema ni uspjeha. No, ako iz njih ne učimo, onda su velike šanse da ćemo opet pogriješiti i tako ulazimo začarani krug demotivacije. Dakle, OK, ne ide kako sam planirala i što iz toga mogu naučiti. Mislim da mladima treba netko tko će ih poslušati i pomoći im da sagledaju situaciju iz raznih perspektiva, kao i da izađu iz vlastite drame ako je potrebno. Tada oni brzo podignu glavu i nađu svoju motivaciju za dalje.
Koje su to najveće kvalitete koje kao mentorica želite prenijeti mlađima koji tek počinju?
Empatiju, mogućnost sagledavanja stvari iz različitih perspektiva. Dosljednost, vjernost sebi i svojim vrijednostima, autentičnost i upornost. Te usmjerenost na rješenje, jer ono uvijek postoji.
Što je po vama ključni motiv prema kojemu bi mladi trebali birati svoj profesionalni put?
Ključ leži u njihovim vrijednostima i osobnom identitetu. Pronaći smisao u onom što radimo, otkriti koji je naš "zašto" na poslovnom i životnom putu, nešto je čemu bismo svi trebali težiti bez obzira na dob i godine iskustva (dapače, to nam se često i događa u kasnijim godinama, pa drastično mijenjamo karijere, zanimanja i poslove). Ako želimo otkriti svoje autentično ja i što je to što nas pokreće, možemo se zapitati nekoliko pitanja: Što želim postići? Bez čega ne bih mogla u tom procesu? Što mi je potrebno da ostvarim svoj cilj? Koje su moje vrijednosti? A koje su vrijednosti organizacije kojoj se želim pridružiti? Nije jednostavno dati odgovore, no dobro je vraćati se tim pitanjima sve dok nam se misli ne poslože i dok jasno ne vidimo razlog zašto nešto radimo i što želimo.
Koliko je na vaš poslovni uspjeh utjecao netko od vaših mentora?
Rekla bih dosta, iako se nije radilo o klasičnom mentorstvu. Nekoliko osoba u različitim fazama mog poslovnog puta bilo je za mene izvor inspiracije, motivacije, znanja i "sigurno" mjesto na koje bih dolazila po savjet u ključnim trenucima. Vjerujem da sam od njih puno naučila (i još uvijek od njih učim), ali i da su mi dale potrebnu snagu za određene odluke. Iako su to katkad bili i kratki razgovori od samo nekoliko minuta, zasigurno su me doveli tu gdje jesam, tj. pomogli mi izraziti potencijal i moju osobnu viziju.
Postoji li uopće ženski i muški pristup poslu i po čemu se oni razlikuju?
Ne volim kad nas se gura u neke kućice i unutar imaginarnih granica, mislim da smo svi mi različiti i jedinstveni, ali ne samo kroz prizmu spola. Da, nešto ima i u društvenim i kulturološkim utjecajima, ali vjerujem da puno više različitosti leži u našim osobnostima, životnim iskustvima i nama samima. Ali složit ću se da postoje različiti pristupi poslu, motivaciji i njenim pokretačima te načinu na koji gradimo odnose i percipiramo svijet. Danas se puno govori o autentičnom, transparentom stilu komunikacije, uključivosti, emocionalnoj percepciji i donošenju odluka u širem kontekstu, uzimajući u obzir emocije i racionalne pokazatelje. To je u suprotnosti s dosad dominantnim direktivnim, hijerarhijskim stilom rada i vodstva, gradnjom autoriteta kroz poziciju i "hladnim" donošenjem odluka, pristup poslu i vodstvu iz pozicije "ja". Rekla bih da iz tih pozicija kreću naše razlike u poslu.
Mnoga istraživanja pokazuju da žene imaju manje samopouzdanja u poslovnom okruženju od muškaraca. Je li doista tako?
Da, čini se tako. Nažalost, još uvijek smo u okruženju koje je izgrađeno na principima starog razmišljanja, muške dominacije u poslovnom svijetu. Čak i kada to više nije vidljivo u brojčanoj zastupljenosti (npr. udio žena u nekoj organizaciji), onda je u kulturološkim pogledima i skrivenim predrasudama, tj. prilikama koje se otvaraju ženama u poslovnom svijetu, na rukovodećim pozicijama, na pozicijama gdje se donose bitne i strateške odluke, u zanimanjima koja imaju oznaku ne-ženska. Od malih nogu primamo poruke da nešto nije za nas, da nemamo sve vještine i sposobnosti potrebne za neke zadatke i pozicije itd. Pa onda i mi same razvijamo određene stereotipe prema sebi samima. No, mijenjajući svoje stavove, možemo mijenjati i svoje ponašanje: jasnije reći što želimo i jasno reći ne, biti svjesne svoje vrijednosti, manje se ispričavati za svoje poteze, odbaciti krivnju. Trebamo širiti svoj krug poznanstava i utjecaja te kreirati svoju novu priču. Upravo su programi mentorstva alat koji nam može olakšati tu transformaciju i učiniti put ženama lakšim.