Mlijeko u mljekomatu stoji osam kuna, svaki dan je svježe: 'Glupo mi je dizati cijene'

Zovu ga Štef. Školovao se za mesara. Ured mu je njiva, kapital simentalke. Stranačko udruživanje ga ne zanima, no postoji organizacija u kojoj je iznimno aktivan, a to je mljekarsko-stočarska zadruga "Proizvodi sela", u kojoj su se udružili poljoprivrednici iz četiri županije pa, dijeleći troškove, mogu na tržištu konkurirati i cijenom i količinom:

– Cijelu godišnju proizvodnju mlijeka s osam farmi iz naše zadruge Zagreb popije u samo osam dana – slikovito će Stjepan Vrhovec iz Pluske dodajući da pod njihovim krovom, gdje ih je sedmero, živi pola stanovništva iz sela.

Video: Željko Hladika /PIXSELL

Među radnicima i Nepalci

U Stjepanovoj obitelji mljekarstvo je tradicija dulja od stoljeća koju je s četiri kravice započeo još njegov pradjed Ivan, preko Sljemena noseći u kantama mlijeko na zagrebački plac. Djed Mirko u Zagreb je mlijeko vozio kolima, otac Ivan proizvodio je manje količine mlijeka, baveći se i tovom junadi te vinogradarstvom. Stjepan ima 45 muznih krava, isto toliko junica, upola manje junadi i desetak telića.

Dnevno se na farmi proizvodi od tisuću do 1400 litara mlijeka, štalski je prosjek od 22 do 24 litre po muzari, a sve se mlijeko preradi u sirani obitelji Vrhovec ili prodaje u mljekomatu u Zaprešiću na Trgu Franje Tuđmana te na njihovim prodajnim mjestima kao i u dućanima u Zagrebu. Postavljanjem mljekomata prije deset godina završili su bili s predajom mlijeka otkupljivačima. I tako se spasili od propasti koja je bila načela mljekarski sektor. Mlijeko u mljekomatu stoji osam kuna, svaki dan je svježe, a puni se dva puta dnevno. Uostalom, kada mlijeko ne bi bilo svježe, ovaj bi pametni stroj odmah zablokirao. Mljekomat se sam pere, a Vrhovčevi sada promišljaju kako će ga puniti prelaskom na euro, odnosno odakle će nasmagati kovanice za povrat pa je najizglednije rješenje da se na mljekomatu neće moći plaćati papirnatim novcem jer će mu cijena biti 1,30 eura. O poskupljenju ne razmišljaju jer su svjesni da bi ionako narušena kupovna moć hrvatskih potrošača smanjila prodaju njihova mlijeka. Dogodilo im se to i kada su, zbog troškova koji su i njima iz dana u dan sve veći i veći, cijenu jogurta bili podigli s pet na sedam i pol kuna:

– Glupo mi je dizati cijene jer ne znam tko će onda naše proizvode kupovati. U ovih deset godina mi nismo toliko povisivali cijene, a plavi je dizel odonda s tri i nešto otišao na devet kuna, poskupjeli su repromaterijal, sjetva... – navodi Stjepan Vrhovec.

On i obitelj namjeravaju zadržati kvalitetu proizvoda i to je jedino od čega neće odustati. Završivši srednju poljoprivrednu, Stjepanov i Božičin sin Ivan izgledni je sljednik obiteljske tradicije koja će se tako prenijeti i na petu generaciju obitelji Vrhovec. Roditeljima uvelike pomažu i kćeri studentice, buduća fizioterapeutkinja Lucija te ekonomistica Ana, a uvijek se nešto nađe i za šestogodišnjeg Tonija. Bave se i vinogradarstvom, imaju i osam konja, a Štef promišlja i o preradi mesa pa bi svoje finalne proizvode mogao plasirati u sklopu ruralnih kuća za odmor koje ovih dana kupuju i uređuju.

– Sve bi ovo bez fondova bilo nemoguće – kaže Stjepan.

Za prehranu životinja na ovom se gospodarstvu obrađuje oko stotinu hektara zemlje, što one vlastite, što one koju imaju u najmu. Ta je zemlja rascjepkana na 200 parcela, a da bi je svu obišli i obradili, plaćaju petnaest registracija za poljoprivrednu mehanizaciju. Za oplodnju krava imaju na farmi licenciranog bika.

– Sin je glavni u polju, Lucija u kuhinji jer do 10 sati mora biti spreman gablec i za nas i za radnike, Ana je zadužena za narudžbe i vođenje papira, supruga je glavna u sirani. Osim supruge i mene na gospodarstvu je zaposleno još petero radnika, imamo i Nepalce – objašnjava Stjepan, koji se brine o svemu, a k tome je zadužen i za dostavu, zbog čega ustaje u tri ujutro.

Od mlijeka svojih krava Vrhovčevi imaju deset vrsta proizvoda i ukupno čak 64 artikla.

– Pravimo svježi sir, vrhnje, putar, sirutku, tekući jogurt, voćni čvrsti jogurt, deset vrsta kuhanih sireva... Završila sam tečaj za mljekara i sirara, znanje za rad na farmi obnavljamo svake godine. Mislim da su nam edukacije i posjeti farmama u inozemstvu puno pomogli – kaže Božica Vrhovec.

Kako bi si olakšali proizvodnju te istodobno kontrolirali kvalitetu mlijeka, Vrhovčevi su kupili robot za mužnju koji daje "dozvolu" da se kravu može musti svakih šest sati, čime su uz standardne dvije dobili i treću mužnju te povećali proizvodnju za 300 litara. Naime, u njihovoj staji u kojoj, jer krave to vole, svira glazba s radioprijamnika, a na rotirajućim se četkama mogu počešati ili izmasirati, hrana se "servira" na pametnom stolu do kojeg životinja dolazi kroz vrata koja joj ne dopuštaju da se vrati.

Tu može jesti i piti, a da bi odavde izašla, prolazi kroz pametna vrata, gdje se preko čipa određuje je li ona na redu za mužnju. Ako jest, ta će je vrata preusmjeriti u čekaonicu, gdje istodobno može čekati do deset krava. Kad uđe u boks za mužnju, ispred nje je hranilica, a odostraga lim koji je fiksira. Robotska ruka najprije joj opere svaku sisu vodom zagrijanom na 30 stupnjeva. Prvi mlaz istiskuje se putem zraka, vime se posuši i počinje mužnja. Dođe li krava koja se tek otelila, nju najprije treba naučiti na robot, a njega na oblik njezinih sisa. Mlijeko koje se izmuze od te krave ide u kantu, za njezino tele.

Susjed veterinar načelnik

Ustanovi li robot da je krava bolesna, odnosno da nešto nije u redu s njezinim mlijekom, "doziva" Stjepana u pomoć. Takva rana detekcija daje prostor da se na vrijeme intervenira i da Vrhovčevi mogu pozvati veterinara. Srećom, imaju jednog u susjedstvu – općinskog načelnika. Ako je krava na antibioticima, to se mlijeko odvaja, a nakon njezine mužnje cijelo se izmuzište pere. Higijena se održava nakon mužnji svih krava, robot pere kameru, kravino vime... U konačnici se dobiva precizna evidencija o kvaliteti mlijeka svih krava, zna se točno koliko je iz koje sise izmuženo, nema mogućnosti da se zdravo mlijeko kontaminira. I ne manje bitno, robot zamjenjuje dva radnika, a Vrhovčevi ionako muku muče s nedostatkom radne snage. Robot su kupili prije dvije godine, rabljeni.

– Prvu smo se godinu učili i mi krave – kaže Štef, svjestan da će doskora morati kupiti novi.

OPG VHOVEC