OPG EVA MARIJA ČURIN

Kada smo čistili zemlju za maslinik, ljudi su mislili da smo “makli”

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
1/8
27.08.2021.
u 08:38

Njezino ekstradjevičansko maslinovo ulje drugu godinu zaredom na najprestižnijem svjetskom natjecanju NYIOOC odnijelo je zlatnu medalju

Poklon koji je primila kada je diplomirala pamtit će zauvijek i sa žarom u očima pokazati koliko je bila oduševljena njime. Jer, kada je stavila točku na svoju akademsku izobrazbu diplomiravši na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na studiju hortikultura – voćarstvo, Evi Mariji Čurin roditelji Valda Vodopivec i Metkior Ćurin poklonili su 500 stabala mladih maslina. Danas ova vrijedna 31-godišnjakinja na Hvaru na pet hektara ima tisuću stabala 12 različitih sorti maslina. Za otočne je prilike to velika površina, a to da je sva njezina zemlja u jednom komadu, zvuči gotovo nevjerojatno. I čini se izglednim da će se u skoroj budućnosti povećati za još dva hektara. Ekološki je proizvođač ekstradjevičanskog maslinova ulja, a njezin maslinik na strmom terenu na lokaciji Seca nalazi se na 250 metara nadmorske visine i s njega se pruža pogled na more. Cijela ta slika vrlo lijepo i uredno izgleda, a mlada maslinarka ponosna je što je upravo njezin maslinik bio proglašen najboljim ekološkim maslinikom u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Sedam zlatnih medalja

U podnožju su u završnoj fazi radovi na kušaonici. Eva Marija imat će i svoj podrum i uljaru, a plan joj je da u masliniku napravi i edukativni centar. O vrijednosti investicije kaže da je bolje da i ne pitamo, no dio je novca uspjela dobiti iz fondova EU. Na suprotnoj strani ceste uz stabla maslina posadila je i smokve. Sad je u tijeku berba pa ih nosi u sušaru nedaleko od kuće, kod susjeda. Uzgaja još i lavandu i smilje, od kojih pravi eterična ulja, sapune, soli za kupanje i mirisne jastučiće koje uglavnom šiva njezina mama. Ima i nasad limuna koji koristi za aromatiziranje jedne vrste svoga ulja. Iako mlada, Eva Marija Čurin prometnula se među vodeće hvarske maslinare, a njezino je sortno ekstradjevičansko maslinovo ulje drugu godinu zaredom na najvećem i najprestižnijem svjetskom natjecanju u kvaliteti maslinova ulja NYIOOC, koje se održava u New Yorku, odnijelo zlatnu medalju. Godišnji popis dobitnika nagrada smatra se autoritativnim vodičem za najbolja ekstradjevičanska maslinova ulja na svijetu pa stoga i ne treba čuditi da turisti koji prate trendove u maslinarstvu i koje zanima samo vrhunska kvaliteta s Brača, gdje ljetuju, dolaze na Hvar, samo po ulje. Eva Marija imala je upravo takvih iskustava.

Ove su godine na natjecanju u New Yorku hvarski maslinari “pobrali” čak sedam zlatnih medalja, najviše do sada, pa se već počelo govoriti da se otok Hvar doskora može brendirati ne samo kao otok vina nego i kao otok maslinova ulja, čemu zasigurno pridonosi i Eva Marija.

– Ja sam hvarska Slovenka ili Slovenka s Hvara, kako je kome drago – poručila je Eva Marija Čurin na svom predstavljanju.

Jer ona je i jedno i drugo. Rodila se u Ljubljani, tamo je išla i u osnovnu školu. Bilo joj je 14 godina kad se preselila u Gdinj, maleno selo na istočnom dijelu otoka Hvara iz kojeg je podrijetlom njezin otac, s kojim se u prezimenu zbog nekih administrativnih razloga razlikuje u jednom slovu. Otac Metkior je građevinar, mati Valda farmaceutkinja, koja je bila radila u bolnici u Ljubljani, gdje je dala otkaz, no njihova jedinica Eva Marija odlučila je krenuti sasvim drugim smjerom. Roditelji joj u tome pomažu i velika su joj podrška, baš kao i suprug Hvaranin, Hrvoje Duboković. Uz obitelj se radu na zemlji uči i petogodišnji David Čurin-Duboković, Evin Marijin i Hrvojev sin. Pomaže joj i vremešni susjed Vinko, kojeg smatra i uzorom i učiteljem.

Preseljenje iz Ljubljane na otok, u selo u kojem nema vodovoda, a pitanje elektrifikacije još uvijek nije u cijelosti riješeno, Evi Mariji nije bilo teško palo jer je odrasla u obitelji koja je oduvijek voljela rad na zemlji.

Zahtjevna lokacija za proizvodnju

– Priča o našem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu počela je još 1997. kada smo počeli obnavljati zapušteno zemljište. Tada je i počela moja ljubav prema biljkama. Naposljetku sam završila agronomiju i danas se ponajprije bavim uzgojem maslina i proizvodnjom ekstradjevičanskog maslinova ulja. Najzastupljenija je autohtona sorta oblica, tu su i levantinka, lastovka i leccino kao najbrojnije. Proizvodim nekoliko vrsta ekstradjevičanskog maslinova ulja – monosortne levantinku i lecino te aromatizirana ulja – limun, bosiljak i čili. Tu su i selekcija i premium – kaže Eva Marija.

– Kad smo počeli obnavljati, ljudi su nas gledali poskrivećki i mislili da smo “makli” – dodaje njezin otac.

– Sve je bilo zaraslo u kupine, a mi smo u jedan cijeli dan očistili samo dva “kvadrata” pa smo sutradan odmah išli po najveće škare – prisjeća se majka.

Ipak, nisu odustali, a maslinik ih je za uloženi trud nagradio kvalitetom koju oni znaju pretočiti u vrhunsko ulje, što je bio prepoznao i turist koji je odsjeo u nekom luksuznom hotelu u Dubrovniku i inzistirao baš na njezinu ulju. Ili bogataš iz Dubaija, koji im se bio javio e-mailom i htio rezervirati veliku količinu ulja, a kad se ispostavilo da nemaju toliko i da moraju imati za stalne kupce, javio im se s upitom za suradnju.

– Proizvoditi ekstradjevičansko maslinovo ulje na ovakvim lokalitetima u nekim je trenucima jako zahtjevno i tijekom godine susrećemo se s mnogim izazovima. Ipak, mediteranska klima s produženim sušnim razdobljima, manjkom oborina, samim lokalitetom maslinika, oskudnim kamenitim tlom i puno ljubavi i truda koje ulažemo u rad daju nam vrhunske rezultate. Na mnogim manifestacijama osvajamo jako visoka priznanja za kvalitetu ekstradjevičanskog maslinova ulja, a osim ovog priznanja iz New Yorka meni je još posebno drago priznanje za najbolji hrvatski otočki proizvod na manifestaciji Noćnjak, koje smo osvojili dva puta – govori Eva Marija čiji se proizvodi osim na njezinu kućnom pragu mogu naručiti preko web-shopa, ima ih u restoranima, dućanima diljem Hrvatske, u zemljama EU.

Komentara 19

MI
mica1111
09:10 27.08.2021.

Eto o ovakvim bi trebalo pisati, a ne o Farmi i Severini...

ŠO
šolman
09:14 27.08.2021.

Dalmatinci su nekad bili marljivi ljudi. Živjeli su u prirodi koja nije puno davala i radili teško. Rad u vinogradima jedan je od najtežih poljodjelskih poslova. Onda je došao turizam i dalmatinski su se težaci okrenuli unosnijem i lakšem poslu - turizmu. Šteta je da su tom prigodom u potpunosti zapustili poljodjelstvo koje su mogli kombinirati s turizmom i gostima prodavati svoje proizvode pa tako višestruko uvećati svoje prihode. A ne posluživati strana maslinova ulja, turske smokve, španjoplske breskve, bademe tko zna otkud itd.

Avatar drug Joža
drug Joža
20:28 31.08.2021.

Svaka čast svima koji žive od proizvodnje u Dalmaciji a ne od 2 mjeseca turizma (kuhanja,pranja i čišćenja tuđeg dreka)

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije