Pavo Ćorluka, osnivač i predsjednik uprave Sanatorija Ćorluka, nedavno je izabran za predsjednika HUP-Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi, čiji je aktivni član od njezina osnutka 2000. Članovi Udruge privatne su ustanove koje pružaju usluge zdravstvene njege u kući, rehabilitacije i fizikalne terapije te socijalne skrbi.
Koji su glavni problemi članova Udruge?
Privatne zdravstvene i socijalne ustanove u drukčijem su položaju od ostalih poslodavaca jer uz uobičajene propise i zakone imaju i obvezu primjene specifičnih propisa, što je izuzetno zahtjevno. Udruga svojim aktivnostima nastoji zaštititi interese svojih članova u nastupima prema HZZO-u i ministarstvima. Trudimo se biti partner institucijama u donošenju i provođenju propisa. Resori zdravstva i socijale danas trebaju pružiti što bolju i kvalitetniju uslugu svim građanima, što je često skupo, a istodobno trebaju poslovati i na tržišnim osnovama. A to je vrlo teško.
Bavite se i zdravstvenom njegom u kući?
Ona je dio primarne zdravstvene zaštite, to je nastavak bolničkog liječenja, ali u kući pacijenta, što je pacijentu i obitelji na korist jer se smanjuje trauma liječenja. Takav oblik zbrinjavanja koristi i zdravstvenom sustavu jer je to najjeftiniji oblik zdravstvene usluge. Njegu provode medicinske sestre licencirane za samostalan rad. Zdravstvena usluga koju medicinska sestra pruža u kući vrlo je složena, odgovornost je velika. Nažalost, ta djelatnost nije vrednovana onako kako to zaslužuje jer HZZO ugovara zdravstvenu njegu u kući po cijeni koja je jednaka cijeni iz 1998. godine.
Pri HUP-u djeluje i Koordinacija socijalne skrbi?
Koordinaciju su osnovale privatne ustanove koje pružaju različite vrste usluga za stare i nemoćne, psihički bolesne odrasle osobe, djecu s poremećajima u ponašanju, tjelesnim oštećenjima. Naša Koordinacija socijalne skrbi već dugo upozorava na probleme u toj djelatnosti, koji proizlaze iz neravnopravnog i nejednakog odnosa privatnih i javnih ustanova. Zalažemo se za izračunavanje ekonomske cijene domova jer se jasno definiranom cijenom usluge smanjuje nelojalna konkurencija. Trebalo bi uvesti uputnice, svojevrsne vaučere koji korisniku usluge daju mogućnost izbora.
Zalažete se za reformu po kojoj država ne bi financirala domove, već korisnika?
Radi se o korisnicima koji su za zdravstveno i socijalno osiguranje izdvajali iz svoje plaće, a kad se javi potreba za smještajem, državni domovi su puni pa korisnik nema mogućnost smještaja koji bi bio financiran. Smatram da bi austrijski model vaučera bio prihvatljiv i za RH. Kada se ujednače cijene domova i provede kvalitetna kategorizacija, korisnici će moći sami birati dom. Postojeći način financiranja nije pravedan jer ustanove koje je osnovala županija imaju financijsku podršku osnivača, dok privatne zdravstvene ustanove i ustanove socijalne skrbi same saniraju svoje gubitke i vode računa o svom poslovanju, educiraju kadrove, ulažu u svoje ustanove. Državni domovi financiraju se po planu procijenjenih troškova neovisno o broju izvršenih usluga; rashodi županijskih domova za starije osobe financiraju se djelomice iz proračuna RH, a djelomično iz decentraliziranih sredstva također do razine troškova procijenjenih odlukom Vlade RH. Privatni pružatelji se, neovisno o visini rashoda, financiraju po izvršenoj usluzi temeljem ugovorene cijene. S obzirom na to da se privatni domovi osnivaju kao produžena ruka države, ona bi se trebala prema svojim partnerima jednako ponašati.
Natječete li se za fondove EU?
Sve privatne ustanove imaju pripremljene projekte za povlačenje novca iz fondova EU. Nažalost, natječaja nema ili su vrlo ograničeni. Resorna ministarstva nisu spremna omogućiti privatnim ustanovama prijavljivanje na natječaje pa apeliramo da se omogući jednak tretman i privatnim i ustanovama u vlasništvu države ili županije, a ne da se ograničava prema tipu vlasništva. Privatne ustanove spremne su i za provođenje zdravstvenog turizma, dobro smo opremljeni i treba nam samo institucionalna podrška i kvalitetna zakonodavna regulativa.
Kako postići održiv zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi?
Najbolja racionalizacija može se postići koristeći svu raspoloživu infrastrukturu, bez obzira na tip vlasništva ustanove. U interesu je svih građana da se ne radi razlika, već da se sinergijom privatnog i javnog sektora podižu kvaliteta i dostupnost usluge, čime se financijski rasterećuje sustav i oslobađaju sredstva za druge projekte. Bez suradnje i uređenog odnosa privatnih i javnih ustanova, nema ozbiljnog razvoja zdravstvene i socijale politike. Mi smo solidarno društvo i stava sam da tako treba i ostati. No sve više stranaca obraća nam se s molbom za smještaj u naše ustanove, što je pokazatelj da ima potencijala za razvoj tih djelatnosti.