Politička jesen

Udar iz Bruxellesa: Bankama porez, pitanje je samo - čiji?

Foto: PIXSELL
Udar iz Bruxellesa: Bankama porez, pitanje je samo - čiji?
07.09.2010.
u 07:30
Europska politička i bankarska elita poručila nam je da ne trpi soliranje jer prvi potez prema bankama pripada njima.
Pogledaj originalni članak

Europska politička jesen u znaku je banaka, pa bi prva velika odluka ovotjednog ministarskog sastanka trebala biti ona o uvođenju europskoga poreza na financijske transakcije (FTT) i poreza na financijske aktivnosti (FAT).

Tek treba vidjeti isključuje li jedno drugo, ali sudeći po porukama koje su prošli tjedan upućene Hrvatskoj, europski lideri i bankari ne žele da im manje važne zemlje “mute vodu” prije nego što oni sami odluče kako će zavući ruku u džepove bankara. Mediji tvrde da porez na financijske aktivnosti (FAT) ima više zagovornika, a ubirao bi se, pak, na ukupan iznos dobiti i plaća koje isplaćuju sve financijske institucije.

Tvrdnji europskoga izvjestitelja Hannesa Swobode Hrvatskoj da ne žuri s porezom na banke jer se treba pobrinuti da banke u RH ne plaćaju dvostruke ili trostruke poreze na isti predmet banke, pridružio se i prvi čovjek grupacije UniCredit A. Profumo. Rekao je da bi hrvatska varijanta poreza bila veći udarac na ekonomiju nego na banke.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 46

OB
-obrisani-
08:15 07.09.2010.

Kako je lijepo biti \"svoj na svome\". Jos malo pa ce kontrolirati i koji toalet papir trosimo...neka, neka to smo i zasluzili.

OB
-obrisani-
09:59 07.09.2010.

Ako Njemačka ili Austrijska banka posluje u HR,normalno je da Njemačka ili Austrija može oporezovati takvu banku

OB
-obrisani-
13:35 07.09.2010.

Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra prijeći u vlasništvo bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH Samo ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d.). London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što sliči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom. Pročitajte malu plavu knjižicu EU-a, koja se zove Ustav EU-a, u kojoj sve piše... I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka. I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu, SAD, donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. Godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776. godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.