Ulagačkim patriotizmom sačuvati javne tvrtke u hrvatskim rukama

U zadnjem intervjuu vlasnik Adrisa Ante Vlahović potvrdio je interes za ulaganje u državne i javne tvrtke, ponajprije energetski sektor. Tvrdi da ako hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu. Možda je neobično o tome govoriti u trenutku kada se velik broj donedavno uspješnih domaćih poduzetnika bori za opstanak ili radi tek da im posao preživi, no ipak, ima osoba koji se nisu pretjerano opuštali u poduzetničke vode, ili su novac godinama akumulirali ili ga pak zaradili na drugi način - ili su na vrijeme izašli s tržišta kapitala na kojem se je do nedavno znalo dobro zaraditi, ili pak to i danas čine na tržištima na kojima zarade ima, ili su prodali svoje manje tvrtke, primjerice manje banke koje su u jednom valu za dobre novce kupili stranci ili prodali udjele u većim kompanijama.

Takvih osoba ima, u malom broju i ne s pretjerano velikim kapitalom, ali dovoljnim da mogu ući u vlasništvo domaćih tvrtki, samostalno ili u konzorciju. Da domaćeg kapitala ima potvrđuje i podatak o visini štednje u domaćim bankama od oko 150 milijardi kuna na kraju rujna, od čega su oko 136,5 štedni i oročeni depoziti. No upravo je stimulativna štednja u bankama jedna od prepreka zbog koje se pojedinci teže odlučuju na ulaganje u investicijske projekte. – Kod nas su kamate na štednju oko pet do šest posto, u EU oko dva posto, što je prvi razlog zašto se taj novac ne pretvara u investicije. Da se država više ne zadužuje u zemlji i da monetarna politika poveća ponudu novca kamate bi se snizile. Nadalje, bilo bi potrebno uvesti porez na nekretnine, kako bi polako izlazio kapital iz tog sektora i prebacio se u industrijske projekte – tvrdi konzultant Damir Novotny.

Ohrabrenje od strane države

No isto tako tvrdi da je za prebacivanje novca iz štednje u investicije potrebna stimulacija i ohrabrenje od države kao što su to učinile zemlje poput Njemačke ili Francuske, ali i one nove članice EU. Prošlotjedna izjava ministra Đure Popijača kako narod nema investicijskog duha, poduzetnike je iznenadila, pa oni koji su imaju kapital tvrde upravo suprotno – Vlada mora poduzetništvo ohrabriti i tako razmišljati, odnosno nadležni ministar mora govoriti jezikom biznisa. Upravo zato vani se za ministre gospodasrtva postavljaju osobe koje dolaze iz poduzetništva, a što kod nas nije slučaj – tvrde neki od njih. Jako Andabak, vlasnik Sunce koncerna ne planira ulagati u državne ili javne tvrtke, tvrdeći kako je u takvim kompanijama upravljanje neatraktivno. I Miodrag Gadže, koji je Lukoilu prodao lanac benzinskih postaja, tvrdi da nije vrijeme za investicije u zemlji zbog birokracije i različitih tumačenja zakona. Pa čak bi i dobro trebalo razmisliti prije nego što bi se ušlo u dovoljno atraktivan HEP, kaže.

Enver Moralić istog je stajališta – ulaganje u državne tvrtke velik je rizik posebno sada u nestabilnoj političko ekonomskoj situaciji. Osim poreznih poticaja, vani je uobičajeni način pokretanja investicijskog ciklusa i ulaganje u državne projekte kroz fondove u kojima se spaja državni i privatni novac i koji se pokazao, primjerice od Njemačke, Francuske do Poljske izuzetno uspješnim. Isto se kod nas pokreće sljedeće godine kroz fondove za gospodarsku suradnju. Vlada je rezervirala 100 milijuna kuna u proračunu, a planira i dodatnih 150 milijuna koje će uplatiti na svaku kunu privatnog kapitala u pet fondova koji će se osnovati do kraja godine. Među privatnim ulagačima u fondove uz mirovinske fondove ili osiguravajuća društva bit će i domaće kompanije, što je opet jedan vid patriotizma, jer će novac koji će se uložiti u povećanje kapitala domaćih posrnulih tvrtki biti domaći.

Vlahović je najavio želju ulaganja u energetski sektor, tvrdeći da Adris nije špekulant kojemu je cilj kratkoročno zaraditi već stvarati novu vrijednost. Pitanje je koliko je i ima li uopće još domaćih poduzetnika kojima također ne bi bio potreban brzi povrat kapitala, uzme li se u obzir da je u energetici povrat novca dugoročan do oko 30 godina uz sadašnju cijenu električne energije. Osim toga, neki energetski projekti traže veći udjel uvoznih proizvoda, a niti donose veliki broj zaposlenosti, pa stoga i nije u skladu s onime za što se ekonomski stručnjaci dulje zalažu, kako samo industrijska proizvodnja koja zapošljava veći broj ljudi može pokrenuti gospodarstvo.

Patritizam radnih mjesta

Nedavno je srpski predsjednik Boris Tadić istaknuo kako je danas patriotizam u Srbiji otvoriti što više novih radnih mjesta. Pa stoga nije niti bitno odakle kapital dolazi. Stoga je i upitno koliko novije zemlje mogu ciljati na patriotizam, kao što to primjerice čine Francuska ili Njemačka čije su ekonomije starije. U Francuskoj je obnova ideje patriotizma pojavila u zadnjoj predsjedničkoj kampanji od strane Nikole Sarkozyja, ali i protivnice mu Segolen Roajal. No još i u vrijeme prethodne Vlade postojao je apel na ekonomski patriotizam, koji je i bio ugrađen u ekonomsku strategiju zemlju, a odnosio se na primjerice sprečavanje preuzimanje strateški važnih francuskih kompanija. Patriotizam je u pravom svjetlu bio izražen u krizi, gdje su se upravo Francuska i Njemačka, pa i Britanija odupirale pomoći drugim državama, nego se usmjerile na pomoć vlastitim kompanijama. Luka Rajić je često spominje kao osoba koja bi mogla pomoći dodatnim sredstvima u ulaganju u zemlju, nakon što je pokrenuo novi farmaceustki biznis.

Ivica Todorić, inače prema ovogodišnjoj Forbsovoj listi najbogatiji Hrvat, s procijenjenom vrijednosti kapitala od 3,9 milijardi kuna, proširio je ulaganja na ciljanje biznise i potrošio prema procjenama već velik dio svježeg kapitala, pa stoga je teško očekivati da se uključi u državne projekte. Isti je slučaj i s Emilom Tedeschijem, koji se je opredijelio na prehrambeni biznis i već odavno ima ciljana ulaganja. Mnogi od domaćih osoba ne želi izlaziti s imenom i prezimenom, ali otvoreno kažu da bi prije bili spremni ulagati u vrijednije zalogaje kao što su Croatia osiguranja, HEP-a..

S tim da osiguranje već pokazalo svoju opstanost bez obzira na konkurenciju,a HEP-u takvo što tek slijedi. Računaju i na udjele u većim bankama, nadajući se kako će s vremenom njihova dobit biti manja i nezanimljiva stranim vlasnicima koji bi se tada mogli odlučiti na prodaju. No u međuvremenu bi te vodeće domaće banke mogle također sudjelovati u projektima, a ne samo ih financijski pratiti, za što su, kako su nam odgovorili iz Zabe i PBZ-a spremni učiniti. Zagrebačka banka već je u turističkom sektoru, pa zašto ga ne bi proširila do visine koje joj je izloženost omogućena prema zakonu. Domaće su banke dobro kapitalizirane, pa zašto onda, pita se Novotny, ne bi banke ulagale u energetski sektor.